Quote:
samting kaže:
Prvo i zadnje čemu čovjek mora da parira jest sam sebi. To je ključ problema. Utjecaj mase je užasno minoran u odnosu na unutrašnje utjecaje. No do toga dolazi tek kada se barem malo ozbiljnije uđe u samoistraživanje, dok iz drugih pozicija, nazvat ću ih "prosječnim pozicijama", to izgleda upravo tako da je problem u ritmu života i okolnostima. (izuzev teških uvjeta siromaštva i izgladnjenosti koji na sreću za hrvatsku nisu slučaj) Inače, čim se malo više zagrebe u rad na sebi upravo mu utjecaj mase služi za progres. Moglo bi se reći da je to čak jedan od najboljih podsjetnika sem onog o smrtnosti tijela.
|
Sve ti ukazuje na to da mudraci ili probuđeni pa i filozofi, umjetnici također...svi vole samoću. Razumiju se samo sa onima kojima netrebaju previše objašnjavati. Slični sličnima.
Nema se što učiti od mase, osim ako ti je smisao biti učitelj i prosvjetitelj ili pomagač u vidu humanosti ili medicine možda.
Kad to kažem onda to nije iz umišljenosti i egoizma, sebičnosti ili sl., to kažem zato što ljudi skrivaju svoje pravo lice, čemu onda gubiti vrijeme na laži. Pa i mala djeca više znaju istine od odraslih.
Naravno treba biti čovjek, shvaćati da ljudi neznaju što im se dogodilo i zašto je život koji žive, san. To se podrazumijeva, to je mudrost.
Quote:
samting kaže:
Prvo treba razumijeti da čovjeku koji nema određena predznanja je pogreška govoriti ono šta nije u stanju da razumije jer bi to moglo prije da zabetonira njegov položaj nego dovede do pomaka. (šta ne znači da isti nema potencijal za razumijevanje, tj da nekada u budućnosti neće moći) Drugo treba razumijeti da postoji vrijeme kada je mudro podijeliti saznanja i vrijeme kada to nije unatoč ovome iznad.
|
Upravo to je i odgovor na tvoj prvi post.
Quote:
samting kaže:
Svaki potpuno usmjeren napor ka uvidu u stvarnost je "duboka duhovnost". Ono šta se razlikuje od čovjeka do čovjeka je nivo razumijevanja te iste stvarnosti. (a time i količina, kvalitet, interval i priroda samog "napora", iako u "prosječnim situacijama" ne postoje ikakvi napori jer nema ikog da ih čini) Duhovnost po sebi je riječ koju je bolje izbjegavati zbog različite percepcije iste od osobe do osobe.
|
Budizmu je to napor koncentracije na um koj skače na svjesne sadržaje ili na nesvjesne ili jedno i drugo. Neki ljudi su mirniji prirodno neki nisu, neki baš kroz takav metež (svaki čovjek je metež i kaos u prividnom redu, a to je stalno u ~ mijeni) najbolje kontempliraju, bitno je samo da se zna što je što, bitno od nebitnog. (kao kad gledaš jato ptica ili samo neku pojedinačno) Svaka misao može biti korak unatrag u tamu a svaka misao može biti korak ka višoj svijesti.
Naravno da je duhovnost kontradiktorna budizmu, jer tu nema nikakvog duha.