Pogledaj jedan post
Old 23.02.2008., 06:15   #2
Super živim sa svojim nedostacima od kako nema nikoga kraj mene da me na njih podsjeća.

Nekako mi je uvijek bilo žao što nemam izraženiji struk.
Ali ono, jebiga, nemoš imat sve, ne?

Sklona sam debljanju, trebala bih paziti što jedem.
Super mi je kako mi je bivši rekao jednom "pa znaš, ti se uopće ne ponašaš kao da si debela". Ono wtf, pa zato jer i nisam kretenu.

Pri tome je mislio da se ne krećem kao što valjda to debeli ljudi rade?
Ne zazirem od uskih majica koje ističu moje poveće grudi . nije mi neugodno da mi malo špeka ispadne kada sjednem. Možda zato.

Nemam ravne zube, očnjak mi je narasao iznad nekog malog mliječnog zubića i gura jedinice jednu preko druge.
No, ipak se smijem često i nije mi bed.
Jedino što se ne volim smijati kada me slikaju jer ispadnem kao debil.

Mislim da se prilično dobro nosim sa nedostacima fizičke prirode. Oni psihičke prirode su ti koji me malo više jebu.
__________________
For as long as I can remember, I wanted to spend Christmas in a suburban mental institution.
eleuthera is offline  
Odgovori s citatom