Pogledaj jedan post
Old 28.06.2007., 12:20   #16
Quote:
zebu kaže: Pogledaj post
Pri hapsenju Cace u toku rata je ubijeno 9 pripadnika MUP-a BiH.Nakon hapsenja Caco je pokusao pobjeci i ubijen je po kratkom postupku.Da su cetnici tako postupili sa svojim zlocincima,mnogi zivoti bi bili spaseni.
Ubistvo Cele je skroz druga prica.Jedno u nizu ubistava u Sarajevu medu sukobljenim albanskim i sandzackim mafijaskim klanovima.
U jebote....

---------------


ZAGLUSUJUCA SUTNJA

Vodeci zapadni listovi, ukljucujuci i New York Times, objavili su prethodnih dana obimne tekstove o Cacinim zlocinima u kosmaru opkoljenog Sarajeva, ali ni za jedan od tri sarajevska dnevnika ta tema nije bila zanimljiva. Znam da svaki od njih ima svoje razloge za ispoljenu nezainteresovanost, ali covjeku se onda ucini da nema posla sa novinarima, vec sa ona tri majmuna od kojih jedan rukama pokriva oci, drugi usi, a treci usta.

Sute pjesnici i vjerski autoriteti. Kao da su se prvi potrosili u depresiji svojih pjesama, a drugi u uzaludnosti svojih molitvi. Ne vidim da se iko u Sarajevu uzbudjuje sto je jedan zlocinac bio slavljen kao spasilac grada. Kod nekih taj sunovrat vjerovatno izaziva mrzovolju, jer mrtvome je vuku lako rep mjeriti. Mozda se mnogi i stide, ali to se ne vidi i ne cuje. Uostalom, sta drugo i ocekivati. Posljednjih dana i nedjelja su, na najgrublji nacin, demantovani svi koji su naivno vjerovali da se Sarajevo odbranilo od vlastitog nacionalizma. Ne oglasava se Drzavna komisija za istrazivanje ratnih zloèina, suti bivsi sef policije ciji je sin jedna od zrtava Cacinih ubilackih nagona, sute organizatori spektakularne Cacine dzenaze, ali i clanovi tadasnjeg drzavnog Predsjednistva. Ne znam kakvo objasnjenje ima gospodin Alija Izetbegovic koga je general Jovo Divjak jos krajem maja 1993. pismom opsirno informisao o radionici smrti u vlasnistvu Musana Topalovica. Ne znam sta o svemu misle ostali clanovi tadasnjeg drzavnog vrha. Kao da ih cujem kako na to ocekivano pitanje sapucu:

"Zna se ciji je Caco bio sticenik. Mi tu nista nismo mogli uciniti."

To je kljucno mjesto cijele price. Caco je po nalogu vlasti likvidiran prije nego sto mu je uspjelo da jamu Kazan do vrha napuni svojim zrtvama. Ali kad su prosle tri godine, ispostavilo se da i mrtav Caco ima izvjesnu upotrebnu vrijednost. Njegova ponovna sahrana bila je smicalica ciju je politicku pozadinu lako desifrovao i jedan stranac. Svjedok rituala sa lica mjesta, ceski novinar i publicista Jan Urban je savrseno precizno dijagnosticirao citavu stvar: "Dzenaza za koju se tvrdi da je bila najveca u ovom vijeku u Sarajevu, neukusna je sovinisticka demonstracija. Bio je to veoma dobar trik Vlade sto je to dozvolila. Dali su nezadovoljnim slojevima, invalidima, porodicama sehida, ljudima za koje bi se drzava morala pobrinuti, a nema za to ni sredstava, ni volje, ni organizacije - mit i junaka. Oni nemaju hrabrosti da kazu da je to bio ratni zlocinac koji je poubijao stotine ljudi, uglavnom Srba, i koji bi, da je ziv, danas morao biti u Haagu." Sa stanovista pune istine o zlocinima u opsjednutom Sarajevu bilo bi, naravno, korisnije da je Caco ziv. Ali on je i mrtav ostavio dovoljno dokaza koji zahtijevaju javnu raspravu na tu temu. Upravo zato sto su velika i nepravedna zrtva ovog genocidnog rata, Bosnjaci ne smiju zatvarati oci pred zakonomjernom cinjenicom da i medjunjima ima ubica, palikuca i razbojnika koji nisu bili nista manje brutalni od dzelata iz srpskog i hrvatskog naroda. Konfuzni pokusaji da se ta zakonomjernost relativizuje do nepostojeceg, na cemu - kao i na pravljenju drugih steta bosnjackom narodu - predano radi jedna ovdasnja medijska tvornica ekstremnog bosnjackog nacionalizma, nisu nista drugo do miris arijevske teorije. Jer, zlocin je zlocin, bez obzira da li je neko ubio sto civila ili sto hiljada njih. Oko toga je u medjunarodnom pravu davno postignuta potpuna saglasnost. Skrivanje vlastitih zlocina zapravo je izdaja i zlocin prema vlastitom narodu.
Ali za zlocine koji su se dogodili u Sarajevu, ta vlast je apsolutno odgovorna.

Na vlasti, naime, nisu bili ni Musan Topalovic, ni njegove zrtve.

Objavljeno u broju 63 DANA, 24. NOVEMBAR / STUDENI 1997
vrijeme_je is offline