|
KRV
Bilo nas je petero za kockarskim stolom,
ne računajući krupjea
i njegovog pomoćnika. Čovjek
do mene držao je kocke
u stisnutoj šaci.
Puhnuvši u prste, rekao je:
Ajmo mala, i nagnuo se
preko stola da ih baci.
U tom trenutku svijetla krv krenula
mu je iz nosa, i poprskala
platno od zelenog pusta. Ispustio je
kocke. Ustukno zaprepašten,
užasnut krvlju
koja mu je tekla niz košulju. "Bože
što mi se to događa",
povikao je i uhvatio me za ruku.
Zaučuo sam stroj smrti kako se pokreće.
No, tada sam bio mlad,
i pijan, i željan igre.
Nisam morao slušati.
Otišao sam. I nikad se nisam osvrnuo,
niti toga sjetio. Sve do danas.
Raymond Carver
|