Ja se ne ograničujem samo pismima u Bibliji. Biblija mi je samo recimo dala terminologiju za stvari koje je teško riječima opisati i dala mi je neku utjehu.
Zato što je sve to teško riječima opisati i dolazi do tolike zbrke i neslaganja među različitim religijama, a sve religije u svojoj istinskoj izvornoj biti govore o jednome, samo to govore na različite načine.
Za mene je recimo to kao neki "dokaz", jer u svim drugim spisima različitih religija vidim isto što i u Bibliji samo opisano drugim riječima. Čak i narodi koji nisu imali spise, stari indijanci na primjer, iskazali su to svojim građevinama, svojim figuricama i slično.
A najveći dokaz imam kroz svoje iskustvo, koje se ne može prenesti drugome.
O Isusu kao pojmu, imenu, ili čovjeku,istina, ne bih znao ništa da ne upoznah Bibliju, ali bih ipak nekako znao da se u meni mora roditi neki drugačiji čovjek,da se moram promijeniti, da postoji nešto drugo za mene, neki drugi svijet. Znao bih to jer vidim da ovaj svijet nije moj, nije za mene, on nije moj dom. U njemu se ne osjećam udobno, u njemu nema ništa za čim čeznem.
Vidim da ljudi uopće ne gospodare sobom, da su zarobljeni. Biblija je tog gospodara nazvala Sotonom, pa i ja zato upotrebljavam taj izraz jer ne znam drugačije reći. Da mi je od Biblije bliži neki drugi spis, možda bih ga nazvao Mara ili ne znam ni ja kako.
I uz to vidim da ne pomažu pokušaji uljepšavanja ovoga svijeta kao što su dobročinstva, milosrđa i slično. Svijet postaje sve gori i gori bez obzira na svakodnevni trud dobrih ljudi.
Da li postoji taj drugi svijet? Ja VJERUJEM da postoji, a sigurnost u to mi daju priče o Isusu, Budhi i drugim ljudima koji su taj svijet pronašli. Ali i bez Isusa i Budhe ja bih tražio nešto...ovako mi je potraga puno lakša iako je i dalje teška.
Ako ne tražiš, nećeš naći sigurno. Ako tražiš, možda ćeš naći a možda i nećeš naći. Ljepota je u traganju
