[Templarski red]

Dobro u nama... evo, čekao sam nekoliko dana, mada sam bio poprilično siguran da se nitko neće odvažiti. Ne zato što dobro ne egzistira u čovjeku, već zato što je potreban subjekt prema kojem će to dobro djelovati i na kojem ćemo moći prepoznati njegov učinak. Znači potrebno nam je drugo živo biće da bi prema njemu i za njega činili dobro. Psu treba čovjek, da bi bio odan, djetetu majka, da bi bilo sigurno, majci dijete, da bi bila brižna...

Možete biti ispunjeni dobrotom, ali da bi ona imalo smisla, mora biti pretočena u djelovanje prema drugom živom biću. Strpljenje, ljubav, odanost, brižnost, poštenje... ma bilo koja ljudska vrlina ima smisla samo u djelovanju prema drugome. Nije dovoljno biti npr. pravedan na način da smo za sebe sigurni da nikada nećemo biti nepravedni prema nekome, već trebamo djelovati kad primjetimo bilo kakvu nepravdu.



Čovjek ima taj blagoslov da može osvjestiti svoje djelovanje i to u potpunosti i prema svakome.