Quote:
Bijeli-Druid kaže:
Dobro pitanje. A u principu se sami ograničavamo. Ali opet, nikada ne živimo sami, čak ni kada živimo sami. Možda je glupo, ali ja upravo zbog tog osjećaja "svepovezanosti" (ne nužno mene sa svime, nego svega sa svime) smatram da kad netko ograničava sebe i koči, da to radi i drugima, svjesno ili nesvjesno. Koliko to ima smisla?
|
Da, kada netko sebe ograničava, nesvjesno ili svjesno to pokušava raditi i drugima. No međutim, ako si i ti emotivno zakačen za to što netko nekoga, odnosno tebe, pokušava ograničiti, tada se ustvari boriš s nekom prošlošću. Emocija se uvijek odnosi na prošlost (npr. tuga) ili budućnost (npr. strah) a osjet na sadašnjost. Zakačiš se na nešto što u tebi izaziva istu neku emociju iz prošlosti, a s kojom se nisi suočio i nisi je integrirao. To osjetiš po fizičkim manifestacijama, osjetiš da li u komunikaciji ima nekih smetnji ili nema. Možeš istu stvar govoriti a da nisi emotivno zakačen ili da jesi. Ili npr. možeš imati emociju ali da nisi zakačen za nju. Isto je i s mislima.