Prvo ste trebali ić sami u VAŠ stan (iznajmit il dić kredit) pa tek onda planirati djecu, tako da nebi morali ni kod njegovih ni tvojih jer to samo loše može biti
Potkrovlje NIJE vaše. Vi tamo spavate, ali zbog tog "samo zajednički ulaz" vama mogu njegovi dolaziti kako im se hoće, jer eto, kuća je njihova, i nikad tu neće biti mir.
Ti si još jako mlada, imaš samo 20 godina, i bolje ti je, kad si već zadržala trudnoću i rodila, da se vratiš svojim i nađeš posao ili završiš školovanje (ako studiraš), a s čuvanjem da ti pomogne tvoja mama. Barem ćeš imati duševni mir. Da se ne znam kako volite, kod njega nikad neće to biti to, znaš onu izreku "u kući ne mogu biti 2 gazdarice"... pa zamisli sada kada ti kćer malo poraste, npr ide u vrtić ili je u pubertetu već, i pokušavaš biti autoritet i naučiti ju nečemu... Što misliš da će se dogoditi?
Starija žena u kući, svekrva, će se miješati u odgoj i svemu nalaziti mane jer "ona zna bolje",
a isto vrijedi za kućanske poslove i sve ostalo. Ili se odselite zajedno ili se vrati svojima.
Nije da ti serem nego meni bliska osoba iz obitelji je to prošla (u biti njih 2) pa znam što pričam.
Vi ste se znali 2-3 mjeseca prije nego si ostala trudna, što je jako malo....
Iz tvog posta se da zaključiti da si s njim ne zbog velike ljubavi, nego jer se zalomiilo pa se bojiš otići i biti "sama s djetetom", ali.... zašto se niste štitili?? Ili zašto onda nisi pobacila?
Mislim da ovo sve nije vrijedno nerviranja kad si se već dovela tu i da se vratiš svojima i potražiš posao, a i momku bi bilo bolje da se osamostali čim prije.
Možda putem otkrijete i da uopće niste jedno za drugo (jer, hej, samo ste se poznavali 2-3 mjeseca prije trudnoće) pa možete dijeliti skrbništvo, a živjeti odvojeno, što je sasvim u redu.
Tvoj 1.post je bio prije par mjeseci, pa me zanima kakva je sada situacija, i da li si otišla?