|
Draga Una...
već sam ti napisala da mi je iskreno žao što je tvoja najmilija morala proći ovaj pakao... ali sada ti želim i zahvaliti...
i tebi i Lei...
znaš, u početku sam se i sama pitala kakav to razlog mora biti da majka koja na dan smrti svoga djeteta piše poruke na forumu... sada razumijem da svatko ima svoj način na koji će proživljavati tugu i bol... I sada razumijem da čovjek ovdje može steći "prijatelje" koji im od srca dobro žele... ljude sa kojima želi podijeliti svoju tugu...
Želim Vam objema zahvaliti što ste nas podsjetile na to koliko zahvalni trebamo biti na svemu što imamo.
Podsjetile ste me na to da trebam uživati u svom djetešcu pa i onda kada sam premorena i jedva stojim na nogama.
Od trenutka kada sam pročitala prvi Lein post na njenoj tužnoj temi, ni jedno popodne nisam odvela dijete na čuvanje baki, potrudila sam se svoje vrijeme organizirati tako da moje dijete ne trpi ni trenutka...
Cijeli sam svoj život reorganizirala u korist bebaća... jer... nažalost, nikad ne znaš kad ga možeš izgubiti.
Hvala Vam što ste nam ispričale svoje sudbine.
Hvala Vam, jer nakon što sam suprugu pokazala Vaše priče, više nikada nije bio ljut što usred noći mora 3 puta ustajati i praviti čaj...
Hvala Vam što ste nam pokazale da se nesreća ne događa "nekom drugom", već se u svakom trenutku može dogoditi i nama....
Sigurna sam da nisam jedina koja je nakon čitanja Vaših sudbina stegnutog grla i u suzama zagrlila svoje dijete i pomolila se dragom Bogu neka ga čuva...
Za sve to... hvala Vam, objema...
|