Pogledaj jedan post
Old 12.06.2003., 03:10   #11
Problem je obrazovanju kao sto rece kolega, zatim u nedostatku scenarija, i cini mi se najvaznije, u nedostatku ikakve odgovornosti onih koji dijele drzavne novce i onih koji ih dobivaju za svoje "projekte", plus nedostatak ikakve vizije (ambiciozna rijec) od strane ministarstva kulture ili tko je taj tko dijeli novce. Ovo sto imamo u hrvatskoj nije ni na nivou filmske manufakture u centralnoj Mongoliji, vec opca zajebancija u kojoj se Nola i slicni igraju "kinematografije" s (uglavnom) tudjim novcima bez ikakvih posljedica. Opaska: svaka mu cast za Same. Film je golo govno, ali je barem skuhao nekog privatnika da mu da lovu za to nedjelo. No, prije toga mu je lovu davala drzava, a reziserski honorari su dosezali i sesteroznamenkaste iznose (radilo se DEM-ovima) dobivenih od poreskih obaveznika. No, to cak i ne bi bilo tako strasno kad bi postojao ikakav kriterij po kome bi se lova djelila. U principu, dao bih lovu cak i tipu kao Nola kad bi ovaj zadovoljio i minimum bilo kakvih kriterija. Npr. da napravi film kojeg ce zeljeti vidjeti vise ljudi od njegove uze obitelji i prijatelja i koji ce kriticari moci okarakterizirati barem kao ambiciozan pokusaj da se napravi OK art film. Ali tip to nikako ne uspjeva. Jebote, ja bih se sakrio u misju rupu nakon sranja koje je on napravio, a on je cak i mini-celebrity u usljivoj "art" sredini Zagreba umjesto da skapava od gladi. Dakle, problem je i u sredini koja tolerira te Munchausene.

Sto uciniti? Kao i obicno, odgovore ne treba traziti u Hollywoodu ili u nekoj velikoj evropskoj kinematografiji kao sto je npr. Francuska, vec u najblizem susjedstvu -- Srbija, Madjarska, Slovenija. Trzisni odnosi moraju zavladati u jednom (vecem) dijelu nase kinematografije. Naravno, ne mislim ovdje na Hollywood, nego npr. na Srbiju. Bresan i pomalo Matanic kuze to -- film se prvo mora isplatiti producentu. Kako? Vidi uspjeh Rata na otoku, Marsala, Mrtvih djevojaka, Melite Zganjer.... Onaj tko to uspije ce biti aktraktivan privatnim investitorima, ali bi trebao biti atraktivniji i drzavi i dobiti lovu za nove projekte. Od ovih filmova ne treba ocekivati neku veliku umjetnost, ali to i nije poanta. Poanta je da ljudi pocnu ici u kino gledati domace filmove. Kad i ako se ta "infrastruktura" obnovi, onda ce biti i vise love u igri i za art. Sto se tice arta, tu bi drzava morala imati presudniju ulogu u distribuiranju love, ali tu glavnu rijec moraju voditi ljudi koji nece imati konflikt interesa, sto je lako reci, ali teze ostvariti u maloj sredini kao sto je Hrvatska. U svakom slucaju, moralo bi se raditi o obrazovanim ljudima. To znaci da automatski otpada velika vecina ljudi koji su prosli kroz akademiju u zadnjih 10-15 godina. Zasto? Pa zato sto nisu dovoljno dobro obrazovani. Trebali bi to biti ljudi koji ce imati tri ciste kao sto to imaju ljudi na istom polozaju u Srbiji -- intelektualci, dobro upuceni u film, i umjetnost uopce, pojacani s nekim tko se kuzi u prizvodnju filmova. Ova "komisija" bi trebala osigurati da se godisnje u Hrvatskoj naprave recimo dva-tri filma koja imaju ili festivalski potencijal (Srbi su majstori u tome) ili bi se bili u stanju prodati na strano art/independent trziste (barem za TV prikazivanje) i generirati pozitivne recenzije u art glasilima na Zapadu. Recimo filmovi poput Berkovicevog Ronda, ili Babajinih filmova, ili Tadicevih filmova ili, idealno, kombinacija "arta" i gledanosti tipa Mrtvih djevojaka ili Mondo Bobe. Mondo Bobo (nisam gledao) mi se cini kao poticajan primjer. Mali film, ali ne nuzno high-art, vec vise zanrovski fenomen, u lokalnim uvjetima, poput Reservoir Dogs kojeg ljudi imaju zelju pogledati u kinu plus solidna medjunarodna prodja. Ako se mene pita, ja bih stavio u tu komisiju ljude koji su prestari da rade filmove ili ih vise ne rade, ali imaju tri ciste -- npr. Zvonimir Berkovic, Golik, Tadic, Galeta,... pa zatim ljude koji kuze medij, imaju sirinu i koji ne trebaju lijeciti komplekse jer su uspjeli u drugim sferama -- npr. Vladimir Tomic, pa zatim ljude koji su prije vukli prave poteze -- npr. Nenad Pata (covjek dao sansu Tadicu; jel' taj ziv uopce), onda mladji ljudi koji su se dokazali -- npr. ovaj producent Matic, ili Zoran Pezo itd itd. Za Pezu mi je zao sto nije dobio priliku da rezira vise jer je napravio najbolji "hrvatski" film u zadnjih 15-ak godina (prvu pricu u Kako je propao Rock'n'Roll), ali to i nije tako cudno za jednu bolesnu kinematografiju kakva je trenutno hrvatska. U komisiji nikako ne smiju niti "aktivni" reziseri i scenaristi jer onda sve odlazi k vragu. Naravno, to znaci da u komisiji ne smije biti ni Nola. Zapravo, njemu mi trebalo zabraniti da se bavi filmom. To bi bio pozitivan/ohrabrujuci signal za hrvatsku kinematografiju.
__________________
teenage dreams/so hard to beat...
zhabotinsky is offline  
Odgovori s citatom