Pogledaj jedan post
Old 03.12.2002., 13:02   #17
Pavao je govorio iz svog vlastitog, izvornog iskustva Krista, Duha, Svjetlosti, Istine, kakogodto htjeli nazvat. Nije trebao, niti je citirao, ni prepricavao Isusove dozivljaje i izjave. Zato je i postao apostol iako Isusa nije ni sreo. Jer ga je dozivio. Isusov zivot je samo njegov, jedan i neponovljiv, a Pavlu nije potrebno to sve spominjati jer njegova vjera i znanje ne pociva na tome, na nekakvim cudima… On zna i ima sto reci i bez toga…

I naravno da je moguce da su ta cudesa vise ili manje napuhana, ali ionako su i bila namjenjena sirem sloju ljudi da ih potakne na sumnju u svoj uobicajeni logicki nacin rasudivanja, kojim je nemoguce dati odgovor na duboka unutarnja pitanja.

A o Isusu su ostali pisani dokazi u Bibliji, Josipovim djelima, Filonovim djelima, Talmudu… i u velikom broj apokrifnih evandelja. Tako sam negdje citala, iako nisam sve to iscitala. A zar evandelja i djela apostolska sama po sebi nisu sasvim opsirna grada, pisana od velikog broja ljudi, koja barem u to ne ostavljaju sumnju, da je postojao. Iako je sve to manjevise nevazno... Od esencijalne vaznosti jest Isusovo uskrsnuce, ali ne u smislu slijepog vjerovanja i grcevitog hvatanja za cinjenice. To nikuda ne vodi. Danas dvijetisuce godina poslije ionako je nemoguce utvrditi pravu istinu, vec sve ostaje na spekulacijama… A ista se prica o potrebi pronalaska KraljevstvaBozjeg u sebi, viseg Ja, odbacivanja vezanosti za varljivosti ovog svijeta proteze jos od prvih zapisanih religijskih spisa.
ygraine is offline  
Odgovori s citatom