Quote:
luiz kaže:
|
nekoliko čisto praktičnih savjeta. kad vježbaš ležeći. na početku treba ustanoviti koji uopće dijelovi tijela sudjeluju u disanju, pogotovo onom efikasnom. inače, u toku normalnog kretanja i mirovanja, rijetko koristimo sve dijelove pluća, i insufliramo zrak u sve alveole. naprosto zbog položaja tijela i nesvjesnosti tih, uglavnom mehaničkih blokova. daklem, najčešće prodihavamo sredinu prsnog koša. onaj dio frenikokostalnog lijevog i desnog donjeg lobusa ostavljamo nepropuhano. isto tako i apikalne, najgornje dijelove gornjih lobusa, ono što se nalazi tik ispod ključne kosti i vrhova lopatica. daklem, prvo moramo osjetiti da i ti dijelovi postoje. spustimoruke, laktovi uz tijelo,uvijemo ramena unatrag. i polako udišemo, bez napora. tada osjećamo kako nam se puni gornji dio prsnog koša. polako izdišemo. na nos. tek kasnije na usta, kad nam je struja zraka dovoljno obilna pri izdisaju. a to se postiže uzastopnim polaganim udisanjem u tom položaju, svwe dok ne osjetimo da su nam apexi stvarno napunjeni zrakom. NIKAD NE FORSIRATI UDISAJ DO KRAJNJIH GRANICA, postoji mogućnost da su ti dijelovi puni sekreta, i to samo napreže tanko plućno tkivo alveola, uz mogući nastanak atelektaza i bronhiektazija (spljoštavanja plućnog epitela i nastanak rupica i mjehurića, beskorisnih ozljeda pluća).
nastavak slijedi. sori, moram ići, gotovo radno vrijeme, he, he.