Pogledaj jedan post
Old 12.08.2003., 16:16   #27
Quote:
Billi kaže:
A sto kazete na forsirano izgovaranje stranih imena u originalnom obliku. Mi smo na fonetici ucili da ako ime ili rijec sadrzi glas kojem u hrv jeziku nema (neki njemacki preglas, ili francusko ili engl r) tada ga moramo izgovoriti kao nama najblizi glas.
Sama redundancija kontexta pomoci ce da se smisao zadrzi.
Hmm ovdje imam dvojbi. Tu ima barem tri čini mi se nepomirljive tendencije.

Prva je pisati onako kako se kod nas tradicionalno radi (Rim, Pariz, Firenca, Asiz, Beč...) Tu mi je nekak sve čisto...
Kada tradicije nema preuzima se domorodački naziv - New York, Washington...
No tu već počinju zavrzlame. Kada je Bjelorusija proglasila nezavisnost, onda su se obratili slavenskiim zemljama da ih mole da ih nazivju onako kako oni sami sebe zovu - Belarus. I tu se kosi hrvatski tradicionalni naziv s autoktonimi domorodačkim. SLično je i s Bombayem kojeg Indijci zapravo zovu Mum-bai.
Nadalje kako to da neke američke savezne države pišemo izvorno - New Hampshire - Georgia - Utah... a neke "po vuku" - Kalifornija, Sjeverna i Južna Dakota i Karolina, Havaji (pl.) a Aljasku zovemo tako, valjda zahvaljujući Rusima. (Slično - Novi Južni Walles ali Nova Scotia)
Isto tako mi nije jasno kako je Venezuela postala Venecuela (valjda preko njemačkog)
Kod već spomenutog čitanja stranih toponima ima još jedan problem - Je li [Vašington] ili [Vošingt'n] a i New York je prije Nujork nego Njujork... Pa sad ne znam - Ako inzistiramo na izvornom pisanju onda bismo trebali inzistirati i na izvornom čitanju.
I na kraju postoji pravilo koje kaže da se kod stranih toponima (i inih riječi) iz jezika koji ne koriste latinično pismo, a kod kojih nema tradicijskih veza, koristi se službena latinična transliteracjia, koja je u pravilu engleska.
E sad. To bi trebalo vrijediti i za "ćirilćne" narode bivšeg SSSR-a. Znači u hrvatskom bismo trebali pisati Shevchenko a ne Ševčenko, ili Gorbachev a ne Gorbačov. Ili pak Krasnoyarsk umjesto Krasnojarsk i sva ostala imena... Ili se varam?
Isto tako, kineski, japanski, korejski i ine imenice drugačije će latinično transliterirati Englez, Nijemac, Francuz ili Hrvat. Stoga zašto bi mi bili obavezni pisati kako drugi kažu?
Evo, ne znam. Puno sam toga tu nakrcao, a mislim da sam još par stvari zaboravio.
In a nut-shell: Dvoumim se između prednosti tradicionalnom hrvatskom nazivu ili domorodačkom, te službenoj engleskoj transliteraciji ili onoj koja je više u duhu hrvatskog "uha".
Pustite sad pravila - što vi mislite kako bi trebalo biti? Jer svima nama godi kada Nijemac kaže Zagreb a ne Cagrep ili još gore Agram... Česi kažu Zahrab, što je još uvijek OK, prema tome što Talijani Rijeku zovu Fiume...
__________________
Warning: place_sig(): Appending signature file for user nologo385 failed on line 01

This sig is too long and it will be trunc
nologo385 is offline  
Odgovori s citatom