|
I najmanji prosvjed je dobar da pokaže vladajućima da smo ipak "živi", te da se koliko toliko održi nekakva kultura prosvjeda.
Šteta je što još uvijek mentalno nismo izašli iz socijalizma gdje su prosvjedi bili tabu. I dan danas kada kažeš da ideš na nekakav prosvjed, gleda te se poput čudaka. Jednostavno nam je prijašnji režim ubio taj osjećaj javnog iskazivanja mišljenja, odnosno da javno možeš izraziti nezadovoljstvo.
Nama trebaju prosvjedi, što više njih, čisto da se razvije ta kultura. Kažem, i danas se prosvjednike percipira kao čudake, nekakvu devijaciju, a to bi trebalo biti sasvim normalno u demokratskim društvima. Vani se održavaju prosvjedi, demonstracije, javne tribine na dnevnoj bazi.
Stoga, podržavam svaki oblik javnog izražavanja stavova, izražavanja nezadovoljstva, artikulacije alternative, podržavam svako javno okupljanje građana u nadi postizanja svojih ciljeva.
I baš iz tih razloga nikako nije dobro redikulizirati prosvjede jer se postiže kontraefekt. Svaki prosvjed mora biti jasno artikuliran, argumentiran, objašnjen i barem malo smislen. Apeliram na organizatore ovog prosvjeda da na papiru jasno napišu točke zbog čega se on organizira, tako da zbilja mogu doći ljudi i podržati, ukoliko se slažu sa napisanim točkama. Sve ostalo je dugoročno činjenje štete razvoju kulture prosvjeda.
|