05.01.2007., 17:04
|
#74
|
na svijetloj strani ulice
Registracija: May 2006.
Postova: 708
|
Quote:
@na kaže:
drago mi je za tebe. Izgleda cuda se dogadjaju, uzivaj u svakom momentu, ceni to.
Lepo kazes da se ne predajemo. Ponekad moramo jer nema izlaza. Dve godine sam se nadala i nadala...Pre par dana sam uzela telefon nakon mnogih mes. cutanja i teskog mucenja i sve saznala. Otvoreno mu rekla sve o ljubavi, muci i teskoci i zivotu. Kaze da jos misli o meni stalno i hoce da me vidi a nema hrabrosti nazvati (ima devojku) Odgovorila mu da samo mogu biti dobar prijatelj i ako mu trebam znam kako da me nadje, sad 'zatvaram' . Kulturno ga pozdravila i spustila slusalicu. I nikada necu nazvati, odradila sam svoje. Samo nikad necu znati odakle mi je bila ta snaga da ga toliko volim i ako nije pored mene. Sad kad je prevez pao, ljubav je dobila drugu formu...Ne verujem da ce se ovaj imati hrabrosti da poslusa srce. i necu vise ni da mislim.
(on topic)-nema vise nade. Kad nada umre-tad ces naci svoj mir. Neces biti srecna-ali ces biti mirna. Poceces da se diizes iz rusevina polako, svakim danom bices sve jaca. Pocices da brines o sebi, da se doterujes, da radis savesnije, da budes bolja-to ce ti biti cilj.
to je neko prosvetljenje, znak da bolje dolazi
|
|
|
|