Meni je prvo muka i borba smjestit ga u as i zakopčat...to se upne, izvija, izokreće, odguruje rukama i povlači nogama prema dolje, čupa i grebe me
E a kad ga napokon smjestim onda je veselje cijelu vožnju, on kenjka->plače a ja ovisno o intenzitetu mašem mu igračkom, guram hranu u usta, pjevušim->pjevam na sav glas da nadglasam plač.
Najveći triger na pobunu je sunce, pa uvijek prebacim sling ili maramu i onda kao nailazi sunce ga zakrivam, a čim sunce ne prijeti otkrivam, jer me mora gledat.
Malo je lakše od kad je na suvozačevu mjestu, pa sve to mogu u vožnji radit, ali ujedno samo čekam kad ćemo se slupat.
Najduže se vozimo 5-10min do mora, sve ostalo (grad, dućan) obavljamo pješke jer mi je prenaporno to sve
