[Miceki]

Opisat ću vam moja iskustva s bolnicama. Baka mi je prije 3 tjedna doživjela moždani udar, tj. ishemijski inzult. Odvezena je na Sv.duh. Mislili smo da se tamo dobro skrbe o njoj, med. sestre su bile više-manje ok osim glavne sestre koja je jako neugodna, štoviše bezobrazna, doktorici nismo uspjeli niti ime saznati, osim tate nije htjela nikoga primiti, a tata ne čuje na jedno uho. Došavši kod nje na razgovor, predstavih se, ona ne, samo gleda u svoj komp, čita svoje medic.izraze koje (iako se podosta kužim u medicinu) nitko izvan struke ne razumije. Kad sam počela postavljati pitanja da malo razjasni kako je baka, ona se s ljutnjom obrušila na mene i ništa nisam saznala osim da je baka jako loše (a bila je) i da će ju prebaciti u Novi Marof ako uopće stigne do tamo. Upravo tim riječima i još: Makar sumnjam da će i tamo uspjeti išta napraviti. Sestre su joj stavile sondu nakon par dana jer da baka ne surađuje, lijena je, zločesta (upravo tim riječima)...dočekala baka Marof nakon 10-ak dana. Tamo se ispostavilo da je baka imala upalu mjehura, oštećenu jetru,ždrijelo,...pa ju je boljelo i nije zato mogla jesti, samo je plakala i jaukala, užas živi, nismo spavali od muke danima. Sada je na jetrenoj dijeti, jede i dalje preko sonde iako je neki dan povraćala, ali doktorica kaže da se sve to može srediti pa čak i kad bi povraćala krv da se i to može srediti. Drugi dan u Marofu joj je i noga natekla-duboka venska tromboza. I to je doktorica iz Marofa riješila. Jako ljubazna, dobra, brižna, pristupačna, topla i pozitivna osoba koja ne odustaje od svojih pacijenata pa makar imali 83 kao moje najdraže. Mislim si: napokon liječnik kakav treba biti. Sestre mlade, ljubazne, hoće pomoći, dobiva njegu koju treba+ mi dolazimo svaki dan, masiramo joj leđa, noge, ruke, mažemo kremama protiv dekubitusa, češljamo, vlažimo usta. Inače nas baka prepoznaje (na Sv. duhu već nakon par dana je bila potpuno odsutna), grli, ljubi, miče rukama i nogama, kojiput i neku riječ kaže uz sondu u ustima...mazimo je i pazimo. Nakon 3 tjedna od moždanog doktorica kaže da baka ima šanse 50-50..opet više nego na Sv. duhu. Problem je fibrilacija atrija, tj. srce joj je jako slabo i boje se dizati je iz kreveta (zasad) tako da niti rehabilitacija ne dolazi u obzir, samo lagano razgibavanje. Ne znam može li srce ojačati ili je to stanje takvo zauvijek? Bojim se da više nikada neće prohodati, ali samo da se sredi sve drugo, da ne dobije još jedan moždani, da barem može sjesti i da nam dođe doma. Bila bih zahvalna za bar još jednu godinu s njom...Tamo je sada 10 dana i čini se da je u puno boljem stanju nego kada je došla, što je i liječnica potvrdila...eto, da opišem i dobra iskustva s Marofom kada svi misle da je to umiraonica...a znam i za 2 slučaja kada su stari ljudi bili otpisani, a ovi su ih vratili u život na još neko vrijeme...