Quote:
Sforza Aspang kaže:
Dragobrate, kako se god izjašnjava ja mu želim zdravlja..
Kao i primitivac Kusturica..
Ono što je meni poanta, možda je danas passe.
Naime, Bošnjaci sustavno i uporno zapostavljaju, prikrivaju, zatomljuju i drže podalje od sebe svoju domaću, autohtonu povijest Bosne i Huma prije turske okupacije.Oni poništavaju povijest svoje slobode, svoje prve države i umiljato se dodvoravaju zločinačkom režimu Osmanlija koji su im donjeli samo loše zlu kob.
Dakle, danas je BIH inflatorno zemlja krajnosti.Srbi i p.Vlasi veći su pravoslavci nego prije, o Hrvatima i rmk.Vlasima da ne govorim i zašto bi Bošnjaci bili manje muslimani nego Turci.
Ogavnost što je rat donio nakon svršetka pokazuje se u religijsko-političkom kontekstu.
I stoga, da ne duljim..Hasan beg ović bi mogao imati toliko pristojnosti, i kao osoba upoznata sa poviješću i svoje zemlje nadam se, pa olakšati nam muke i ne spominjati na nas tekovine užasnosti turske okupacije koja je donjela smrt, zlo, bolest i jad...I naravno te j.....šehide!
I na koncu...Bosna je utoliko srpska i hrvatska koliko je i patarenska, dobrih Bošnjana zemlja...
|
Ne baš.
Post ti je kriv, da krivlji ne može biti.
Prvo, stanovništvo katoličko zapadne (a i istočne, samo kaj ih je tu malo manje) Hercegovine je domorodačko, nema tu priče o doseljavanju iz Grčke ili Vlaške.
Drugo, pravoslavno stanovništvo istočne Hercegovine je dobrim djelo domorodačko, ali asimilirano (dio pod Nemanjićima, dio pod Turcima), ostatak jesu novodoseljeni vlasi, da.
U ostatku BiH (gornje Podrinje je isto izuzetak) su novodoseljeni pravoslavci većinom istočni hercegovci (gore opisane geneze), ali ima i asimiliranih starosjedioca.
Treće, islamsko stanovništvo je velikim djelom novodoseljeno.
Hercegovina i "Krajina"/Turska Hrvatska su Lika, Zagora (a i Banovina), a Tuzla i Srednja Bosna su Slavonija.
Male enklave po Posavini su muslimanski Srbi, izbjegli nakon osamostaljivanja Srbije, a u Podrinju ima svega, dijalekt je istočnohercegovački.
Četvrto predosmanski Hum i Bosna, baš jedno s drugim neke posebne veze nemaju. I jedno i drugo su hrvatske sklavinije, s time što je Hum (a i Zahumlje) više orijentirano na hr. jezgru, a Bosna istočnohrvatska međa više povezana s donjim međurječjem.
Peto, patarena u Bosni nikad nije ni bilo. Postojala je hereza koja je nastala od hrvatskih glagoljaša (frtalj arvatice su glagoljska slova), ali ta hereza je u Bosni nestala 50ak godina prije Turaka.
Šesto, nije postojao neki narod različit od okolnih Hrvata. Knezovi prvotne Bosne (od bana Borića, kajkavskog Hrvata iz Požege, pa nadalje) su na početku više iz Međurječja/Slavonije, da bi kasnije dolazili više kao knezovi s juga, kneževi Trogira i Splita. Zadnji priznati kralj je Matija Hrvatinić, a nakon toga ostaje samo jedna hr. banovina. Lingvistički je taj govor potpuno istovjetan kao govor okolnih hr. područja.
Kajkavsko-šćakavski u Posavini/Usori, Tuzli/Soli i na sjeveru,
čakavsko-šćakavski između Une i Vrbasa,
šćakavski do Ivan planine (ikavski do rijeke Bosne, jekavski istočno od nje) i štakavski u Hercegovini (ikavski do Neretve, ikavsko-jekavski od nje do Dubrovnika i Nevesinja, a jekavski istočnije).
A s Karpata nikakvi Bošnjani nisu selili, već je riječ o Hrvatima koji su se po rijeci nazvali.
Sedmo, da i je postojao neki različit narod, srednjovjekovna Bosna je jako kratkotrajna tvorevina, 200ak godina banovine 75 godina samoproglašene kraljevine, 1 godinu priznate kraljevine. Na područjima koja nikad nisu ista, već neku moć stiču uključivanjem hr. jezgre u tu strukturu. Ne bi se nikad stigla neka homogenizacija između Hrvata i neHrvata tu obaviti, da je uopće neHrvata bilo.
Osmo. Bilo kakva baština Bosne je temeljena na sukobu s Turcima, ratu, a ne islamizaciji. Hrvatski vladari, od biskupa i ratnika koji su nosili titulu bana Bosne i koji su branili te ostatke još 70ak godina nakon pada Bobovca (Bobovac je pao 1463, a Jajce 1528), pa čak i oni koji su bili turski vazali (spomenuti kralj Matija Hrvatinić), su dio hr. korpusa.
Deveto, dok nije bilo Turaka, Bosna je bila samo hr. banovina, gotovo uvijek podložna hr.(-ug) kralju i njegov vazal, čak i kada su postojale "više" (kraljevske) titule.