Quote:
fritz75 kaže:
Evo citata iz tvog bloga: "...Vjerujte da neznanje nije kraj svijeta jer uz današnju tehnologiju do informacija možete doći vrlo lako i mi koji se bavimo, između ostalog, i zapošljavanjem ljudi poprilično smo skloni dati veću šansu onome tko slabije zna (naučit će vremenom), ali je iskren..."
E pa ne bih se složio! Ne govorim o tebi i konkretnoj tvrtki u kojoj radiš, čast izuzecima, ali moja iskustva na razgovorima za posao govore upravo suprotno. Kako se ni inače u životu ne služim lažima (roditelji me nikad nisu naučili toj danas vrlo korisnoj vještini), tako ne muljam ni na razgovorima za posao. Životopis mi nije početnički i smatram, bez lažne skromnosti, da imam dobrih kvaliteta i radnih iskustava za predočiti. Ugrubo, od 10 firmi samo od 2-3 uopće dobijem bilo kakav feedback. Od onih rijetkih koji me se udostoje pozvati na razgovor obično dobijem odbijenicu u stilu: "Odlučili smo se za drugog kandidata jer ovo radno mjesto ne bi ispunilo Vaše potencijale i očekivanja!" ili neku sličnu naivnost. A otkud vi znate koja su moja očekivanja? Karikiram, ako želim čistiti ulice i biti zadovoljan svojim poslom bez obzira na VSS, onda sam se javio na natječaj jer bi mi to radno mjesto odgovaralo, a ne iz dosade ili zafrkancije. I tko je sad neiskren? Zašto ne kažete: "Odlučili smo se za drugog kandidata koji ima manje radnog iskustva i uopće nema motivacije, ali to mi je od bratovog frenda mali pa onda... eto...". I kako potencijalni poslodavac na razgovoru za posao procjenjuje mene, tako i ja procjenjujem njega. I moram reći da se vrlo rijetko (ima slučajeva, to me tješi) dogodi da u poslodavcu vidim iskrenu želju da primi nekoga tko je motiviran, sposoban i nekoga tko obećaje, spreman dati 120% od sebe na poslu. Kako dokazati da si na sve to spreman ako ti nitko ne želi pružiti priliku? Koji su onda kriteriji? Najviše volim one "veličine" koje se uopće ne udostoje odgovoriti na poslani natječaj, a kamoli išta drugo. Zato se "veličinama" uopće više ne javljam na natječaje, čisto gubljenje vremena!
|
pozdržavam sve ovo.
ja također ne lažem skoro nikada.
jedino tu i tamo sam doma muljao.
na jednom portalu se pojavljuje 5-6 firme koje skoro nonstop traže ljude.
jedna već peti put traži ovo godine i to u 3 mjeseca.
i onda se čovjek pita, pa zar se nitko ne javlja na oglase itd..
stvar je slijedeća.ljudi se itekako javljaju, međutim problem je u poslodavcima što traže ljude s iskustvom + dobro znanje tj. testiraju kandidate koje traje najmanje 3 sata.
umjesto da čovjeku pruže priliku.
svi oni su na početku kad su osnivali firmu bili ok, a s vremenom postanu bahati.
poslodavci stave oglas tržimo ljude tog i tog zanimanja s 2-4 godine iskustva.
kao prvo takav čovjek na tržištu se ne može naći.ili ako ga poslodavac nađe
neće pristati na cifru koju ta osoba traži.
i kad se poslodavci jadaju kako nemaju ljudi, dođe mi da ih pošaljem u rodno mjesto.
a intervju-i koji se provode kod nas su bezveze.umjesto da se pita čovjeka šta želi radi, dali je spreman dalje učiti i razvijati se, gdje se vidi u firmi za nekoliko godina, šta očekuje u firmi točka.
a gledaju se nažalost neke druge osobine koje nemaju veze s vezom.
one osobine koje bi se također morale uzeti u obzir jesu rješavanje problema, kad čovjek dođe pred zid, ne da odustane, nego da rješava problem dok ga ne riješi.
znam kad je frend bio na razgovoru i pitam ga kako je bilo?
a on kaže ništa posebno, malo me pitao tko sam ,šta sam, dao mi neke stvari i pitao dali su mi poznate i to je to bilo.
10-15 minuta je trajao razgovor.
i na kraju ga uzeo.