Quote:
Ego kaže:
Vecu glupost nisam dugo procitao. Upravo je veliki dio problema naseg gospodarstva to sto smo dugo bili u sklopu izoliranog planskog "trzista" koje je odrzavalo zastarjele glomazne tvornice na zivotu. 20 godina pljacke nije nikako pomoglo, ali na kraju je razvoj u takvim neorganskim uvjetima izazvao nepopravljive deformacije. Sada kada smo se nasli unutar velikog slobodnog trzista ono sto je bolesno propada, ali to otvara mjesto novim zdravim firmama koje dolaze na njihova mjesta. Trenutno nemamo uvjeta za masovnu industrijsku proizvodnju, ali imamo sve vise malih prilagodljivih firmi koje i te kako nalaze svoju nisu na trzistu i uspjevaju prodati svoje proizvode. Prodaje se svasta, softver, dijelovi za strojeve, elektronika za nuklearne elektrane, brodovi (ali ne gromazni tankeri nego male sofisticirane jahtice)... O tome hocemo li zadrzati pristup globalnom trzistu uvelike ovisi hocemo li jos barem nekoliko generacija ostati otuzni balkanski zakucak ili ce vec neki od nas dozivjeti da stvari krenu na bolje.
|
Quote:
Michael Collins kaže:
Top 10 proizvoda koje izvozimo;
Susjedima izvozimo samo prehrambene proizvode, uglavnom ih kupuju BiH Hrvati, zatim svi ostali. A to nije nestalo ulaskom u EU.
Glavne zemlje partneri. Uglavnom izvozimo u Italiju;
|
To je, naravno, vidiljivo u sjajnom ekonomskom rastu kojeg smo imali zadnjih 8 godina, sve naprosto cvjeta
__________________
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? (Derviš i smrt, Meša Selimović)
|