[nitko drugi]

Templarski red kaže:

Na kraju izvodi kako: "Promatranje čak prethodi mišljenju jer se i mišljenje mora upoznati promatranjem." Time otvara i niz drugih zanimljivih pitanja i odnosa o kojima ćemo govoriti.

Da, s tim promatranjem mišljenja javlja se poseban problem:

Mišljenje se, međutim, kao objekt promatranja bitno razlikuje od svega ostalog. … I dok su promatranje predmeta događaja te mišljenje o njima svakidašnje okolnosti koje ispunjavaju moj život, promatranje mišljenja svojevrsno je iznimno stanje. ... Mora nam biti jasno da promatrajući mišljenje na njega primjenjujemo postupak koji je uobičajen prilikom promatranja svega ostalog sadržaja svijeta, ali nije uobičajeno promatrati mišljenje mišljenjem. …

Osobitost prirode mišljenja jest da čovjek dok misli zaboravlja mišljenje. Ne zaokuplja ga mišljenje nego predmet koji mišljenjem promatra. … Drugim riječima: dok mislim, ne gledam svoje mišljenje koje ja proizvodim nego objekt mišljenja kojega ja ne proizvodim.

Nalazim se u istome položaju čak i onda kada uspostavljam ono iznimno stanje u kojemu razmišljam o svojemu mišljenju. Nikada ne mogu promatrati svoje sadašnje mišljenje; mogu samo naknadno učiniti objektom mišljenja iskustva stečena u misaonom procesu.
…
Ja ne mogu neposredno znati zašto za moje promatranje iza munje slijedi grom, ali iz sadržaja obaju pojmova neposredno znam zašto moje mišljenje povezuje pojam munje s pojmom groma. Nije, dakako, uopće bitno imam li ispravne pojmove o munji i gromu. Povezanost mojih pojmova jasna mi je zahvaljujući njima samima.

Ta prozirna jasnoća procesa mišljenja potpuno je neovisna o našem poznavanju fizioloških osnova mišljenja.