Pogledaj jedan post
Old 23.09.2008., 12:21   #16
Kondor zove Nemruth...Nemruth javi se...


Moja usta su mljela koku (domaća datura je isto djelovala) dok je njegova Ekselencija predsjednik Perua Evo Morales, bivši kokaleros frulio. Iznad nas kondor je napustio nebeski koridor a tanki oblaci su se razišli kao rukom odnešeni.
Macchu Picchu otvorio se svijetu u punom cvatu. Tom mjestu zaista ne treba Substral za ljepotu, čak ni subotom. Ako postoji raj na zemlji onda sam u tom času sjedila na njegovoj travnatoj površini ispunjena kokom, skolopaminom, i osjećajem za tonove niže glazbene škole presjednika države. Sve to se u meni izmješalo i ako pridodamo čaroban pogled na vrhove Anda, doživljaj raja bio je potpun i veličanstven.

Ali se u svakom raju nađe i jedna zmija...ta mjesta jednostavno ne mogu bez toga. No, u tom času na to nisam ni mislila.
Odjednom Evo prestane svirati, a do mojih ušiju dopre jezično čupanje trava ljama iznad nas. Sve se stopi u taj umirujući šum hranjenja andskih životinja a ja čak prestanem mljackati koku, da bi što više moje uši uživale u hranidbenim navikama tih divnih živina.
Evo me pogleda, stisne svoja usta u tanku crtu koja pokrije njegove andske dentalne bisere te napravi pokret od kojeg mi zasta srce. Nisam se niti stigla oporaviti a on je u rucu držao mulutumu. Tanka zelena špaga klatila se u zraku dok se on smijao.

Ovo mi je ovaj tjedan već četvrta...rekao je predsjednik Evo Morales pa snažno zavitla «rezanac» koji je daleko od nas pao na zelenu travu i brzinom Eustahija Crtanog otpuzao u grmlje.
Imam ih već dosta spremljene za zimu...ukiseljene, sušene, punjene, duboko u frizeru, manirirane...ali sad je bitno da ta mala i vrlo opasna zmijica nije pored nas... prozborio je na čistom hrvatskom Evo.

Brzinom mungosa, bivši uzgojivač koke svojoj je panovom frulicom opičio opasnu mulutumu po glavi dok se vrzmala oko moje stražnjice da me ugrize. Od siline udarca u njenoj se glavi raštimalo te ju je glazbeni instrument ponio u svijet snova. Da li su u njoj letjele note «el pasa kondor-a» nisam mogla znati, ali kad je sletila u žbunje njegovom zaslugom, uhvatio me post traumatski poremećaj. Okretala sam se oko sebe da ne bi nešto ugledala što bi me tjelesno ugrozilo...čak su mi se i ljame činile kao sumnjiva lica dok su pasle travu. Učinilo mi se da ih čujem kako govore...sad ćemo je napasti, pripremite se na znak...samo na znak, ne prije...

Nekako sam se skockala i obranila od tih strahom nametnutih misli. Puna koke i dature, pod vedrim nebom Anda i u čarobnom gradu, trebala sam uživati a ne prizivati zub strašne mulatume.
Počela sam se zahvaljivati predsjedniku Moralesu što me spasio. Pomislila sam da li bi i naš predsjednik spašavao svojeg poreznog obveznika sigurne i bolne smrti. Pred mojim očima smijao se sad Sanader a iza njega provirivo ministar zdravstva Milinović...samo su stajali i pokazivali svoje zubalo kao da ih kamera snima za Dnevnik.
Odmah mi je bilo jasno da nemaju te namjere. Čak mi se činilo da su razočarani što se radi o toj zelenoj andskoj vijugavoj špagi a ne o našem domaćem poskoku.
Neka grize hrvatsko!!! A ne one stranjske zmije...
Onaj prijašnji predsjednik barem je lamatao puškom i okidao medvjede na lancu a ovaj tko zna koga okida i bez puške.

Evo se ponovo smjestio na kamen i iz svoje šarene torbe izvadio kruh i sir. Vješto ih je posložio na bijelu krpu. Očito je slagao obroke. Nije mi bilo do jela jer mi je pred očima skakao Milinović sa svojom gumenom facom a i Evo je oprao ruke vjerovatno neke davne godine. Njegovi nokti imali su crnilo još od doba kad je preživljavao jedući otpatke što ih velikodušno bacaju iz svojih turističkih autobusa strani turisti. Njegova spretnost u hvatanju opakih zmija može zahvatili samo kemiji iz narančinih kora koje je pronalazio pored puteva i žvakao.
Ako zanemarimo higijenske navike mojeg domaćina, kruh je lijepo izgledao a i sir je davao do znanja da bi se mogao jesti, dok o posljedicama nisam željela razmišljati. Izvadio je i bocu INKA KOLE koja je zasjala na suncu. Na zrakama sunca imala je izgled kao da je malo žešća istarska malvazija.
Brzo mi se rodoljublje rasplinulo kad sam shvatila da očekujemo još jednu osobu na ručku. Ljubazno sam ga pitala a on mi je još ljubaznije odgovorio.

Dolazi mi dragi amigo...moraš ga upoznati, simpatico momak...veselo će meni Evo dok su njegovi prsti ali i nokti dodirivali male kobase od morske prasadi.

A tko to?... upitala sam naivno kao i svako balkansko djevojče.

Hugo Chavez...rekao je Evo a u glasu mu se moglo očitati ponos.

Mene je mlatnula hladna krpa po glavi. Ili još gore očutila sam se kao da me upičila ta zelena zmija. Evo još nekako prolazi ali Hugo...na vrat ću si staviti bijes cijele sjeverne Amerike...sve njene CIA-a, NSA-ove....DEA-e...BBC-ove...NKVD, CNN, BMW i to zna kakve sve momke u crnim odjelima...možda i USKOK, SOVE i ostatke UDBE u njima. Još mi samo nedostaje Osama da bi trokut bio istostraničan i politički opak. Geometrija mi se motala po glavi, koka tu više nije pomagala....raj mi je postao nekako pretopao a djelovanje dature popuštalo...
Čula sam glas koji je dolazi sa neba;
Ovdje Kondor, javi se...ovdje Kondor, Nemruth ne zabušavaj, javi se...! U tom času kemija dature je u meni posve nestala.
Sporovozna poštanska ljama sa koka čajem za mene ostala je i dalje samo želja, dok se na mojoj glavi šarenila Konzumova vrećica.
__________________
Čarolija... Svratište

Zadnje uređivanje Nemruth Dagi : 23.09.2008. at 13:06.
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom