[zebu]

...

RUSENJE CRKAVA I DZAMIJA, PROGONI VJERSKIH SLUZBENIKA
Pise Aleksander Ravlic
--------------------------------------------------------------------

Istodobno s provodjenjem monstruoznog plana genocida, srpski su sovinisti sustavno provodili i plan memoricida, buduci su nastojali ukloniti svaki materijalni dokaz o postojanju drugih naroda i na podrucju sjeverozapadne Bosne, izuzev svog srpskog. Osobito im je bilo stalo do toga da uklone sve dzamije i crkve koje nisu pravoslavne. Sustavno su, najcesce miniranjem i paljevinom, rusili i uklanjali kulturno-povijesne spomenike dvaju naroda, hrvatskog i bosnjackog (muslimanskog).

Vjerski su objekti bili prvi na udaru, iako su se srpski rusitelji javno iskazivali kao vjernici. Medjutim, rusenjem katolickih crkvi i muslimanskih dzamija jasno su pokazali da nisu vjernici, vac barbari. A uklanjali su s lica zemlje i izuzetno vrijedne kulturno-povijesne spomenike, koji su vec godinama bili pod zastitom UNESCO- a.

O tim poduhvatima srpskih ekstremista, na zalost, u svijetu se jako malo zna, ponajvecma sto medjunarodna zajednica nije potpuno bila na strani zrtve, a to ce reci onih koje su progonili zagovornici monstruoznog plana o stvaranju velike Srbije. Za stvaranje iskrivljene slike o stvarnom stanju na podrucju Bosne i Hercegovine, a to znaci i sjeverozapadne Bosne, krivnja je, u prvom redu, sluzbenim organima UN-a i njenim poklisarima koji nastoje rasporediti krivicu na sva tri naroda, iako je bjelodano da su zacetnici i najveci krivci, bas ekstremisti iz reda srpskog naroda. Istina, takvom djelovanju UN-a uvelike pripomaze i licemjerje, dvolicna politika velikih i mocnih sila, koje iz svojih interesa takvu politiku podrzavaju, ne mareci da takvim odnosom postaju suucesnici holokausta kojeg srpski ekstremisti provode.

Dakle, uz presutni blagoslov svjetskih mocnika, srpski su ekstremisti na podrucju Banjalucke biskupije i banjaluckog, te bihackog islamskog muftijstva, barbarski unistili 81. katolicku crkvu, smostan ili zupni dvor, te cak 205 dzamija. Do pocetka 1994. godine na ovom podrucju je unistena, minirana ili spaljena, svaka druga crkva u Banjaluckoj biskupiji, tj. njih 35, dok je njih 17 tesko osteceno, a ostecena je 21 crkva. U istom razdoblju tesko je ostecena ili srusena svaka treca zgrada u skupini pastoralnih centara, zupskih i samostanskih zgrada. Izmedju tako velikog broja porusenih dzamija u istom vremenskom razdoblju, po razmjerima barbarskog odnosa izdvaja se rusilacki odnos u najvecem gradu na ovom podrucju - Banjaluci. Naime, u ovom gradu, u kojem su Hrvati i Bosnjaci (Muslimani) cinili natpolovicnu vecinu (sto nije slucaj u banjaluckoj opcini) sravnjeno je sa zemljom svih 16 dzamija i 5 turbeta (mauzoleja), koji su bili svjedocanstvo jednog vremena i istodobno kulturno- povijesni spomenici.

Napad na crkve i dzamije zapoceo je jos u vrijeme ratovanja jedinica tzv. JNA po Hrvatskoj. Povratnici s ratista uzivali su pucati po katolickim crkvama i dzamijama. Najvise ostecenja katolickih crkvenih objekata bilo je u jesen 1991. godine u bosanskogradiskom kraju: Novoj Topoli (crkva je sagradjena 1891., a pastoralni centar 1885.), uz ostecenja izvrsena je i pljacka; u Bosanskoj Gradisci crkva (sagradjena 1913.) i novi pastoralni centar ostecen; u Celinovcu nedaleko od Nove Topole, Mackovcu i Dolini, crkve su mahom teze ostecene. U susjednoj opcini Laktasi zaraza napada, na nepravoslavne bogomolje, sirila se poput epidemije. Nekako istodobno, dakle u jesen 1991. u selu Mahovljani je ostecena i opljackana katolicka crkva, podignuta daleke 1902. godine, kao i novopodignuta zupska zgrada, te svi objekti ekonomije Banjalucke biskupije u tom mjestu. Usprkos prosvjedima biskupa dr. Franje Komarice, u proljece 1992. godine, nasilnicko ponasanje je nastavljeno, pa je u vise navrata ostecivana stara zupna crkva (sagradjena 1899.godine) u Bosanskom Aleksandrovcu, kao i samostan casnih sestara u tom istom mjestu, sagradjen 1882. godine. Osobito je na meti bila zupna crkva s pratecim objektima u selu Trn, na kojoj su velikosrpski sovinisti zabiljezili svoj neslavni rekord. Naime, neprekidno su napadali na crkvene objekte u Trnu, da bi u noci od 28. na 29. rujna 1994. po 34. put izvrsili napad, i svaki put bi vrijedni zupljani Hrvati u zupi Trn, iznova popravljali ostecene objekte kako bi ostali u funkciji, da bi hrvatski puk lakse opstao na svojim vjekovnim ognjistima. Na zalost, velikosrpski ekstremisti, u noci od 17. na 18. svibanj 1995., su minirali zupnu crkvu i zapalili pastoralni centar u Trnu.