Quote:
dumb blond kaže:
MaloJa, hvala ti puno na tvom iskustvu. Hvala svima koji savjetom zele pomoci.
Koliko mi se cini, sve su tog fatalnog pozalile... nema sretnog zavrsetka takvih ptica. Ocito se sreca ne moze I ne smije graditi na tudjoj nesreci.
Ipak, ne zelim novog izgubiti iz zivota. Iskreno to mislim, bez opravdavanja sebe, zelim da barem kao prijatelja ako ga vec ne smijem imati kao muskarca, a znam da ne smijem. Osjecam da takvu osobu vise nikad necu sresti. Znam da mi I zdrav razum I svi dobrohotni savjeti nalazu da se maknem od njega, ali toliko sam duboko vec u tome. Znam da su hormoni, znam da je to stetno I lose za mene I za njega... Ne znam. Mucim se. Stvarno mi je tesko. Nemam se kome povjeriti.
Zelim napraviti pravu stvar, ali kao da vec sad gledam nesrecu u slow motionu.
Pomozite mi da nadjem snagu volje.
Osjecam u ovom casu da bi pobjegla s njim na kraj svijeta da me pita I ne osvrnula se vise nikad.  |
Mislim da si svjesnija nego što želiš sebi priznati, kako će se završiti tvoja fatalna ljubav.
Ovdje nemaš puno pametnih izbora - ili stavi sve na kocku i odjasi sa fatalnim u suton, ili presjeci sve po kratkom postupku. Ne viđaj ga, ne prijateljuj sa njim, ne dopisuj se. O kakvom prijateljstvu pričamo ako ga želiš, ako misliš da bi sa njim na kraj svijeta?
A sada ozbiljno - u dobroj si vezi gdje sve klapa super, vjerili ste se i ti se zaljubljujes u nekog novog. Da li postoji šansa da ti zaručnika i ne voliš baš toliko koliko misliš, ili si se uplašila od konačnosti tog izbora? Za neko vrijeme ćete se vjenčati, dobiti klince, živjeti po pe-esu, ići na more dva tjedna, na ručak kod njegovih i tvojih nedjeljom, jednom u dva tjedna ćeš sa curama u grad, on sa dečkima... svi će biti oduševljeni sa vas dvoje - a ti bi jahala na divljem konju, skakala u nepoznato...
Možda ti je život suviše jednostavan - treba ti nešto da se osjetiš živom?
Budi onda spremna da te i zaboli to vraćanje u život