Prva slika prikazuje nadgrobne spomenike na groblju Sv. Marije Djevice u crkvenom dvorištu. Spomenici potječu iz 17. i 18. stoljeća.
Lubanja i prekrižene kosti - hm, kompleksan ali i jednostavan simbol. Najčešće se veže za templare i masone. U masoneriji trećeg stupnja (majstorski stupanj), lubanja i kosti označavaju cikličku prolaznost vremena, promjenu, dezintegraciju tijela, no međutim s malo optimističnije strane, isto tako predstavljaju vjeru u vječni život i transformaciju/regeneraciju. Slično je i alkemijsko značenje: nigredo faza Velikog Djela, u kojoj se događa opća putrefakcija, raspadanje koje je apsolutno nužno za gradivni materijal Filozofskog Kamena (savršena ljudska duša). Drugim riječima, najprije moramo razoriti stare temelje, uvjerenja, misli, namjere, želje, ego tripove, i energije da bi ustupili mjesta novima. Ključna riječi hermetičke nauke su regeneracija i transmutacija/transformacija. Bez te katarze, dubljeg čišćenja i nagle kaotične promjene, nema ni napretka.
Na drugoj, još okultnijoj (tajnijoj razini) simbolizma, lubanja predstavlja Kozmički Um, iznad svake dualnosti a dvije bedrene kosti prekrižene ispod lubanje su svijet dualnosti, dakle manifestirani bitak. Zapravo, riječ je o Trojstvu u Jedinstvu (trojedini Bog i trojedini Čovjek). Glava (mozak) je predio ljudskog tijela koje vlada nad racionalnim funkcijama i prirodno ga povezujemo s umom. Glava bez mesa i kože, odnosno lubanja možda predstavlja spiritualizaciju materije, tj. nedostatak materijalne komponente (fizičkog mesa) koja Um čovjeka dovodi u svijet iluzije. To je stanje Božanskog Uma koji svijetli u centru lubanje, tj. centru ljudske percepcije.
Kabalistički, cijeli simbol možda govori o nekoj od tri trijade Drveta Života.
Kakve veze lubanja i kosti imaju s templarima?
Navikli smo povezivati taj simbol sa gusarima. Međutim prve takve zastave na brodovima su vijorile na templarskim plovilima tijekom križarskih ratova, nekoliko stoljeća prije famozne uporabe od strane gusara.
Taj simbol ćemo često vidjeti na templarskim sarkofazima i nadgrobnim pločama. Sv. Ivan Krstitelj je bio najštovanija figura istinske misterije templarskog reda. Postoji teorija da je Sveti Gral ustvari tanjur na kojem se nalazi odrubljena Ivanova glava. U optužnicama templarima 1314. godine, stoji da su templari štovali idole glava, glava s više lica, lubanja,... Po meni sve to upućuje na misterij sv. Ivana koji je bio istinski gnostik. Herod je zatražio njegovu glavu na pladnju, te se stoga u pučkom praznovjerju smatralo da taj artefakt odrubljene glave i tanjura nosi specijalne moći. S obzirom da je sv. Ivan kao simbolični arhetip povezan sa Baphometom (na grčkom Baphe + Metis = krštenje mudrosti - sv. Ivan Krstitelj), Baphometa sa Panom (plodnost, figura bradatog čovjeka sa rogovima), Pana sa Cernunnosom (također slična ikonografija), Cernunnosa sa Zelenim Čovjekom po starim katedralama i crkvama, logično je za pretpostaviti da je sv. Ivan ezoterijski i dublje simbolički upućuje na stvarnost koja transcendira dualnosti.
Baphomet upućuje na identičan simbolizam kao i lubanja s kostima. Lubanja i kosti - smrt - jarčeva glava. Jaje na kojem sjedi Baphomet - život. Smrt i Život kao primarni polariteti koji protječu kroz Vrijeme. Još jedan simbol prolaznosti vremena uz pješčani sat je lubanja (astrološki Saturn). U simbolu Baphometa nalazimo i Smrt i Život. Ono što je zanimljivo, dva astrološka znaka koja se smatraju predstavnicima tih principa su znak Jarca i Raka. Jarac - to je očito iz jarčeve glave. On vlada 12.mjesecom, početkom zime koje predstavlja simboličku smrt sunca (zimski solsticij). U znaku Raka, odnosno u 6.mjesecu buja život, sunce je najviše na obzoru - sunce trijumfira na silama mraka (ljetni solsticij). Ulaskom u znak Raka slavimo blagdan Ivanje (24.6.) a ulaskom u znak Jarca - sv. Ivana Evanđelista (27.12.). Ti praznici označavaju doba godine kada je sunce najniže i najviše nad obzorom, analogno simbolici života i smrti. Blagdani dva sveta Ivana su povezani sa rimskim bogom Janusom (rimska verzija imena Ivan) koji ima dva lica. Očito je riječ o astronomskom simbolizmu. Janus je vladar nad vratima solsticija, nad životom i smrti, nad muškim i ženskim. Dualnost u funkciji Janusa savršeno odgovara dualnoj funkciji bedrenih kostiju u simbolu lubanje s kostima. Bedrene kosti su potporanj, simbolički stupovi Solomonovog Hrama, također simboli dualnosti. Moja spekulacija je da kabalistički, bedra odgovaraju sferama Hod i Netzach na Drvu Života. U hermetičkoj, praktičnoj Kabali, početak obaju bedrenih kosti odgovara tim sferama po analogiji s dijagramom Drveta. Sferom Hoda vlada Hermes a sferom Netzacha Afrodita. Zajedno daju božansko biće Hermafrodit, dvospolac-bespolac. Hermafrodit pobjeđuje svaku dualnost. Baphomet je hermafroditska figura: ima odlike i muškog i ženskog spola (istinska priroda mikro i makrokozmosa).
Primjetite da Baphomet sjedi prekriženih bedrenih kostiju. Ako uzmemo da jarčeva glava simbolizira smrt, možemo ju zamijeniti simbolom lubanje. Rezultat je da se cijela figura Baphometa može simbolički zamijeniti simbolom lubanja i kostiju.
U templarskim zdanjima, posebno katedralama, možemo vidjeti jako, jako puno rezbarija glava, lubanja, pa čak i malo grotesknijih prikaza glava s više lica, posebno tri, kao sveti broj Trojstva i balansa. Štovanje glava stoji u optužnici vitezova. Međutim, tu nije riječ o idolatriji već o dubljoj simbolici regeneracije i pobjede suprotnosti, a kameni kipovi i rezbarije upravo skrivaju dublju razinu značenja.
Zanimljivo je također da glava po analogiji s Drvetom sadrži u sebi tri sefirota: Keter - tjeme glave, Chokmah - lijeva polutka mozga i Binah - desna polutka mozga. Trojstvo u Jedinstvu. To je još jedan razlog zašto je glava, posebno odrubljena, simbol transcendencije dualnosti. Čovjek koji je jednako izbalansirao desnu i lijevu stranu mozga postaje mentalni hermafrodit.
U masoneriji Scottish Rite-a imamo 33 stupnja do vrhovnog misterija. 33 kralješka kralježnice vode do lubanje - komore Misterija, Sanctum Sanctoruma u kojoj se čuvaju sve tajne. Istinski Sveti Gral koji se čuva u vrhovnim odajama Uma.