Pogledaj jedan post
Old 24.08.2006., 16:06   #75
"Šta podrazumevaš pod poznavanjem Bude? On je mrtav već dvadesetpet
vekova!"
Rekoh: "I to je prema spisima, inače on je živ u svakome - upravo
sada! Živ je čak i u tebi. Ti ga nisi svestan, ja sam ga svestan. Ne
govorim o Gautam Budi. Ja imam doživljenu svest, i sve što govorim je
prema mom iskustvu. Priče moraju biti takve, onako kako ih ja pričam.
Ako tvoji spisi kažu drugačije, onda mora biti da ih je neko pogrešno
zapisao."
On je bio moj domaćin pa nije mogao toliko da raspravlja; bilo bi to
neučtivo. Kasnije te večeri, on je rekao: "Ali to je previše!
Razmišljao sam o tome ceo dan. Da li ti hoćeš da kažeš da su spisi
koje mi poštujemo vekovima pogrešni?"
Rekoh: "Nisam to rekao. Ono što kažem je: ti poznaješ samo spise, zbog
toga tvoje poznavanje nije pouzdano, i ispričah mu ovu priču, Zen
priču:
NEKI MONAH RECITOVAO DIJAMANTSKU SUTRU: "... AKO NEKO VIDI DA OBLICI
NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."
Monah je savršeno recitovao, tačno onako kako je rečeno
UČITELJ JE PROLAZIO TUDA I I ČUO TO. ON TADA REČE MONAHU: "TI
RECITUJEŠ POGREŠNO, OVAKO IDE..."
Potpuno je obrnuo stvar.
"AKO NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI..."
Da je telo telo, da je um um, da je srce srce... tada čovek vidi Budu
MONAH UZVIKNU: "ONO ŠTO SI REKAO JE UPRAVO OBRNUTO U ODNOSU NA REČI IZ
SUTRE!"
I monah je u pravu što se sutre tiče, ali ipak on zna smo sutru; on
nema direktno iskustvo stvarnosti.
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"
Slep si a govoriš o svetlosti! Možda si čitao o svetlosti, ali šta
možeš reći o svetlosti? Sve što kažeš biće pogrešno.
Ramakrišna je pričao ponovo i ponovo priču o slepcu.
Neki prijatelji pozvali slepca bila je gozba. Po prvi put je probao
neki slatkiš napravljen od mleka. Upitao je osobu koja je sedela pored
njega - a osoba koja je sedela pored njega bio je veliki pandit,
veliki učenjak - upitao je: "Šta je to?"
Pandit reče: "To je slatkiš napravljen od mleka."
Slepac zamoli: "Molim te, reci mi još nešto o mleku, tako da mogu
razumeti više u vezi tog slatkiša."
Pandit reče: "Mleko? Mleko je belo."
Slepac reče: "Stvaraš mi još zagonetki. Ja sam slep čovek. Nemoj mi
stvarati još zagonetki, pomozi mi da razumem. Šta je belo? Šta
podrazumevaš pod belim?"
Ali panditi su daleko više slepi od slepih ljudi. Pandit reče: "Belo?
Ne znaš šta je belo? Kakvo ti je to pitanje? Zar nikad nisi video
labuda? Boja labuda je bela; to je ono što je belo."
Slepac reče: "Izgledaš iznerviran, ali oprosti mi - ja sam slepac.
Nemoj se ljutiti, ali moju znatiželju su izazivali tvoji odgovori. Sad
se pitam šta podrazumevaš pod tim 'labud'? Nikad nisam čuo, niko mi
nikada nije pričao o labudu. Kakav je labud? Kako izgleda? I učini to
jasnim, budući savršeno svestan da sam je slepac. Prvo misli na moje
slepilo, a onda pokušaj da mi objasniš; prema mojem slepilu moraš
ilustrovati suštinu."
Pandit je malo došao k sebi. Rekao je: "Ovo ide u nedogled. Šta god da
kažem, ovaj čovek će postaviti drugo pitanje. To se mora okončati!"
Uzze tako slepčevu šaku, stavi njegopvu šaku na svoju ruku pa reče:
"Pomeraj svoju šaku po mojoj ruci. Osećaš li nešto?"
On reče: "Da, mogu osetiti savijenu ruku."
Slepčev odgovor poradova pandita. On reče: "Sada ćeš razumeti. Takav
je labudov vrat - povijen kao ova ruka."
Slepac je bio presrećan. On reče: "Hvala ti, mnogo mnogo hvala! Sad
znam da je ovaj slatkiš napravljen od - savijene ruke!"
Ovo je logičan zaključak.
Slepac ne može razumeti boju, ne može razumeti belinu. Glupo je da mu
se to objašnjava. On može nastaviti da recituje sutre o belini tokom
mnogih života neprekidno, on neće znati šta je belina. Ono što mu
treba nisu sutre o belini: ono što mu treba je čovek koji ga može
probuditi, leakr koji može izlečiti njegove oči, koji može učiniti da
progleda.
UČITELJ TADA ODGOVORI: "KAKO SLEP ČOVEK MOŽE ČITATI SUTRU?"

"Ti si slep. Ne znaš ništa. Znam i ja," rekao je Učitelj, "šta kaže
Sutra."
To je jedan od naična pristupanja ka svesti: via negativa, neti-neti -
ni ovo ni ono. To je negativna staza. Ima još jedna staza - via
affirmativa, iti-iti - i ovo i ovo. To je drugi način. Može se dospeti
preko negativnog, može se dospeti preko pozitivnog. A osoba koja je
dospela, zna za oboja vrata.
Prvi iskaz se tiče negativne staze:
"... AKO NEKO VIDI DA OBLICI NISU OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU."

Ali ako si video Budu u sebi, ako si došao do tog razumevanja,
razumećeš i moj iskaz. On mu ne protivreči, on ga samo nadopunjuje; on
je komplementaran. Onda je to via posoitiva, via affirmativa: " AKO
NEKO VIDI DA SU OBLICI OBLICI, TAJ ONDA VIDI BUDU." Ali ova dva iskaza
će izgledati kontradiktorno slepcu‚; za čoveka koji ima oči,
protivrečnosti uopšte nema.
Ima ljudi koji će naći hiljadu i jednu protivrečnost u Budinim rečima,
Isusovim rečima, iz prostog razloga što nisu doživeli to stanje svesti
u kojem se suprotnosti susreću, pomešaju, stope se i postanu jedno, u
kojem suprotnosti nisu više suprotnosti već postanu komplementarnosti,
kada su suprotnosti apsolutno neophodne radi postojanja one druge,
kada više nisu neprijatelji nego prijatelji, partneri u plesu. Oni
koji su spoznali, za njih uopšte nema protivrečnosti.
To je bilo moje iskustvo... Svih ovih dvadesetpet godina govorio sam
ljudima ponovo i ponovo, učenjaci, profesori, panditi i teolozi će mi
prići i reći će mi: "Tvoji iskazi su protivrečni. Na jednom mestu
kažeš jednu stvar, a na drugom mestu kažeš upravo obrnuto."
Kažem im: "To će vam izgledati protivrečno samo ako niste postigli
svest, budnost. Čim se dospe do vrha, sa tog vrha možete videti da sve
staze vode ka tom istom vrhu. Staza koja dolazi sa severa i staza koja
dolazi sa juga nisu suprotnosti."
Ali ljudi koji su u dolini, mračnoj dolini, naravno da će oni reći da
su staza koja ide sa severa i staza koja ide sa juga suprotne staze:
one ne mogu voditi ka istom cilju. One će se prepirati, raspravljati,
boriti se i gubiti vreme. A čovek koji sedi na vrhu prosto će se
smejati celoj toj gluposti.
Sve religije su se prepirale, ali prepirke nema između Bude i Lao Cua,
Zaratustre i Mohameda. , Bahaudina i Ramakrišne, Ramane i
Krišnamurtija; nenma prepirke. Prepirka postoji ssmo između filosofa.
Da, i Buda je raspravljao sa budalama, ali nikada sa drugim Budom.
Mahavira je takođe raspravljao sa pseudo učiteljima, ali nikada sa
istinskim Učiteljem. Isus je takođe gvorio stvari protiv rabina,
sveštenika, ali nikad protiv istinskog proroka; to je nemoguće. Svi
oni imaju isti ukus, isto iskustvo; oni su spoznali istu istinu.
Nedeljni je čas i sveštenik hvali lepotu altruizma i velikodušnosti.
Mali Perica ustane i kaže: "Da, i moj otac kaže da u životu moraš
davati i davati i davati."‚
Sveštenik je veoma zadovoljan i odgovara: "Mora biti da je tvoj otac
pobožan i bogobojažljiv čoek. Bilo bi dobro da ima više takvih kao što
je on. Šta on radi?"
"On je bokser‚!" odgovara mali Perica

Manuel napustio Portugal i otišao u Brazil da bi započeo neki biznis.
Kad je stigao u Rio, obratio se svom starom prijatelju, Žoakinu, koji
ga posavetova da uđe u posao sa motelima jer to je bio najunosniji
posao u Riju.
Nakon par meseci, dva prijatelja se opet sretoše.
"Tvoj predlog me je oterao u bankrot!" požali se Manuel.
"Kako to može biti?" upita Žoakin. "Nema rizika u tom poslu. Možda si
uradio nešto naopako."
"Ne, ne!" reče Manuel. "Uradio sam sve što si predložio. Angažovao sam
najboljeg arhitektu i dekoratera za enterijer. Sve ima atmosferu i
ukus. Ceo motel je dizajniran u arabijskom stilu. Jako je romantično -
kao kampovanje pod šatorom u pustinji. Kreveti su okrugli, na plafonu
su ogledala, svira egzotična muzika i tu su tanani velovi koji
svetlucaju na neženoj crvenoj svetlosti svetiljaka."
"Pa šta onda može biti naopako?" upita prijatelj
"Ne znam," odgovori Manuel‚. "Nijedan od parova za koje si rekao da bi
dolazili na svaki sat da uzme sobu nije dolazio. Samo ponekad bi
svraćala poneka porodica."
"Koje ime si dao svom motelu?"
"Motel naše svete Device Majke Marije!" odgovara Manuel.

Ljudi funkcionišu iz svog sopstvenog razumevanja‚, oni ne mogu ići
preko toga - ne može se čak ni očekivati.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom