Što se tiče književnog primjera koji sam navela, baš s namjerom sam izabrala taj jer metaforički savršeno opisuje suštinu teme koja je postavljena. Dva svjetonazora toliko zacementirana u svojoj pravedničkoj borbi da ih sve to vodi do samouništenja (u slučaju klerofašizma) ili banalizacije (u slučaju liberalizma). Što navodi na zaključak da su ti ratovi ratovi osobne, egocentrične konotacije jer se bore za jednoumlje, što je iznimno opasno po zdravlje cjelokupnog društva. Ovdje niti liberalizam niti tradicionalnost nisu u skladu sa suštinom pojmova kao takvih, ovo je fejkerstvo, wannabe, borba za nadmoć, a ne težnja ka generalnoj harmoniji.
Quote:
khandro kaže:
Opasne igre, kažem ja.
A ne vjerujem da nas je malo koji taj rat uopće ne želimo.
|
Vrlo opasne, slažem se. Opasno je tome davati težinu dovoljnu za ratovanje. Takve podjeljenosti postoje oduvijek, a dijalogu u ovoj priči nije niti mjesto, jer šta bi dijalog ovdje trebao postići? Preobratiti lijeve u desne ili obratno?
Tu postoji samo jedna mogućnost - prihvaćanje. Moj životni stil ima mnogo više sličnosti sa ljevičarima nego sa desničarima, a najbolja prijateljica mi je desničarka, hadezeovka, kršćanka, koja kmeči na Balaševića, a ja sam heretik, koji se ti puta prekriži kad čuje HDZ, koji ne priznaje naciju uopće kao pojam, i još štošta. Na toj razini smo sušta suprotnost, ali niti ona niti ja ne zaboravljamo da smo od krvi i mesa, ranjive, krhke. Što ćeš izabrati kao životni stil je stvar osobnog odabira i obiteljskog utjecaja.
I nikako, nikako da se osvjesti činjenica da postojanje jednog omogućuje postojanje drugog i da sličnosti spajaju, a različitosti da se poštuju. Najlakše je pokrenuti rat, koji naravno, ništa neće riješiti.