Quote:
Robert31 kaže:
Jbg..oni su moja djeca. Dugo mi je trebalo da prestanem na sebe svaljivati svu krivicu za sve loše što se događalo s njima.
Svaki roditelj koji se trudi biti dobar roditelj preispituje svoje postupke. I kad ti se počnu događati takve stvari nastane kuršlus ideja i stavova u glavi. Pa svašta prođe kroz glavu...a osnovno pitanje je...gdje sam dovraga toliko pogriješila?
|
Naravno da se svaki normalan roditelj to pita dok odgaja dijete, ali što će ti to sad? Samo se mučiš, nazad ionako ne možeš. Koliko sam shvatila, oni su sad odrasli ili gotovo odrasli ljudi.
Imate li sad kakav-takav normalan odnos? S prolaskom puberteta stvari se često ipak slegnu. Ako imate, imaš potencijala raditi na tome ako to želiš. Ako ne želiš ili ako ne možete uspostaviti prihvatljiv odnos, odguraj ih do punoljetnosti i pošalji ih u svijet da se snalaze sami. Možda se zamisle kad im konačno pokažeš da imaš kičmu.