Quote:
Leonard Zelig kaže:
Anyone else?  |
Cuj, nemaju ti doktori bas vremena raspisivati se po forumu.
Ako trebaju konkretni odgovori na pitanja neka se pitaju.
Ango-saxons systemi su isti.
Vecina priznaju USMLE jer je to kompletan test kompetentnosti kako u medicini tako i u vladanju jezikom.
Englezi imaju svoj test, Australija ima svoj test, NZ ima svoj ali priznaju i USMLE, kanada ima svoj ali priznaju USMLE.
Kad si registriran onda mozes konkurirati za specijalizacije sto nije lako jer generalno moras odskakati od lokalnih da bi se probio. To vrijedi za atraktivnije grane (to znaci one u kojima se dobro moze zaradiuvati privatnom praksom). Manje atraktivne grane se dosta lako dobiju jer je deficit doktora. Stvar je u tome da se drzi visok prag kvalitete i radje ce biti manjak doktora nego da se spuste kriteriji kvalitete.
U svakom slucaju se radi puno sati (prosjek 60-90 tjedno), dezurstva su po 48 sati vikendom, a nakon toga nema slobodnih dana. Nastavlja se normalno raditi.
Naporan rad prvih 10 godina ali se zanat jako dobro istese i onda si kompletan specijalista i nitko ti ne moze soliti pamet.
Moji prijatelji u HR (doktori) to ne mogu vjerovati kad im kazem, ali isto tako ne vjeruju kako brzo i efikasno mi mozemo raditi nakon specijalizacije. Ne shvacaju da ljudi mogu toliko raditi. (To je isto kao i vrhunski sportasi koji moraju pomicati limite svojih mogucnosti). A kad toliko sati radis onda i steknes strahovito puno iskustva u relativno kratko vrijeme.
Tako da, odlazak na zapad je za mlade doktore, moraju znati jezik zemlje gdje misle ici jer inace ce voziti taxije cijeli zivot.
Ja sam to prosao i ponovo bih isto napravio jer volim to sto radim, ali nije za svih!!
O novcu razmisljaj nakon specijalizacije jer prvih 10 godina ces imati dovoljno za zivot ali neces moci trositi jer ces biti preumoran.
Kasnije sve dodje na svoje.
Vise od 50% mojih poznanika nisu to mogli izdrzati i ili su se vratili ili su odlucili raditi nesto drugo.
Sretno.