Moja baka je isto pušila dugo godina, a umrla je u devedeset prvoj, no valjda su te generacije bile jače i otpornije nego danas, hrana i zrak su bili manje zagadjeni, tempo života mirniji. U svakom slučaju, kome paše i ne misli prestati, neka puši i dalje, nije mi namjera provoditi nikakvu kampanju. Ja želim prestati, jer me nervira pomisao da je nekakva supstanca jača od moje volje, to je svojevrstan test za karakter, plus što osjećam i zdravstvene posljedice, napr. problemi sa sinusima, slaba kondicija, itd.
Danas sam popušila 10 cigareta, idem postepeno, iako je bolje prekinuti naglo, kao što kaže RobiKa, tako sam prestala prvi put, no krize su bile prejake. Za početak sam odlučila grickati mrkvu i piti vodu kad god osjetim želju da zapalim, a mislim da i žvake dosta pomažu, jabuke, nekakvi bomboni bez šećera i sl.
U svakom slučaju, ovisnost slabi volju, koju je potrebno ponovo ojačati i usmjeriti u ostvarivanje cilja, no to ne ide preko noći, već polako, korak po korak. Nagrada ipak dolazi u obliku većeg samopoštovanja, što mogu potvrditi bivši pušači, uprkos povremenim krizama, koje dolaze čak i nakon dvije godine. Valjda je u tome i neki viši duhovni smisao, rad na sebi, unaprijeđenje vlastitog života, transformacija autodestruktivnosti, sve ovo mogu biti dobri motivi za prestanak.
Meni pomaže i gledanje nepušača, kao i prisjećanje na dane kad nisam pušila, a ipak sam bila zadovoljna, uživala sam u trčanju, zraku, dobroj hrani - šteta što je to bilo tako daaavnooo
Da bih ponovo bila slobodna, jedan dio mene - moja loša navika - treba umrijeti, a to nikad nije lak proces, no može biti čarobno iskustvo samospoznaje, sve ovisi o osobnom pristupu.
Pozdrav i podrška svima koji pokušavaju i ne odustaju
