Quote:
Astrid Rouck kaže:
Jednom sam u životu izašla i osjećam se nenormalno. Odlična sam učenica i volim učiti, a taj me društveni zivot nekad privlačio a sad mi je odbojan. Sestra mi je u 2. srednje (gimnazija) i nema nikakvo društvo jer sa 16 ne izlazi i nema decka, a sad ni prijatelja.
Volim putovati ali samo s obitelji. Shvatila sam da se ja zapravo ne zelim odvojiti od obitelji i ostaviti ih i naći neko društvo. Nit to mogu a ni ne zelim. Volim obiteljske filmove i crtiće a vrijeme obožavam provoditi s obitelji i igrom na zraku. Imam dosta kila previse i mrzim zapravo to sto je nenormalno živjeti onako kako voliš.
|
nije nenormalno zeljeti gledati obiteljske filove s obitelji i nemati decka s 14 godina. dapace, vrlo je normalno da nisi odrasla sa 14 godina
ali imam dojam da ti je zao sto nemas prijatelja. vecina ljudi zeli imati prijatelje od najmanje dobi, bez obzira na to koliko vole svoju obitelj i provode s njima vremena. da li je to zapravo tvoj problem?
s druge strane ako imas dojam da nitko u tvojoj okolini ti ne pase, mozes:
a) prosiriti okolinu (hobiji, sportovi, jezici, muzika itd)
b) cekati da u srednjoj nadjes prijateljice koje ti bolje pasu
c) biti bliskija sa sestrom i otici s njom u kino/kazaliste/na sladoled itd
d) sve od navedenog