Quote:
OneHitWonder kaže:
sami pocetak govori dosta toga.
ti imas los odnos sa svojima i ne mozes shvatiti dobar odnos sa roditeljima.
tada ti je bilo bitno bilo gdje pobjeci, a sada si se opustila i zelis vise.
napravili ste dijete kao slucajno...sad imas i cim ucjenjivati.
ti nisi usla u tu vezu otvorenih karata, imala si svoje razloge. imala si svoje razloge kad si usla zivjeti kod njih. samo je to sada premalo.
|
Dobar dio zivota sam se htjela maknuti od svojih, to je istina. Posljedice toga su me kostale u zivotu...
Tocno je da ne mogu shvatiti zdrav odnos roditelja i djece, mozda tek sad, kada su moji roditelji shvatili da imam svoju obitelj, tako da dobro funkcioniramo u zadnjih par mjeseci.
Dijete nije napravljano kao slucajno; u partnera sam se zaljubila ko ‘majmun’ i od pocetka smo htjeli ‘nasu bebu’ (3 godine otprilike smo skupa, ali smo imali gadan prekid prije cca 1 g i nakon pomirbe smo odlucili raditi na bebi, na opce iznenadjenje nismo predvidjeli da ce se brzo i ostvariti).
Razlog zbog kojeg zivim s njegovima je taj sto s mojom placom nebi mogli na stan. Sad kad su dvije place u igri, moze se.
U vezu sam usla glupo. Sa previse strasti, emocija, kada mi je bilo jedino bitno da smo skupa (izasla sam iz braka u koji sam ‘pobjegla’, vracala se starcima, odlazila solo na stan etc, da bi na koncu zavrsila tu gdje jesam)
Da sam toliko proracunata, kao sto tvoj post porucuje, nebi bila tu gdje jesam, tj, nebi zivjela u coporu.
Nazalost, partner ima vise problema u glavi nego sto sam mislila, a za sebe smatram ne narocito pametnom, sto se i da zakljuciti iz mojih postova sa drugih tena, sta ne?
Ucjenjivat nemam namjeru nikog, ali kada se radi o opasnosti kojoj je izlozena beba od tjedan dana u rukama covijeka koji hoce udarit svog oca, onda itekako imam razlog ucijeniti debila.
Sve u svemu, hvala na komentaru, djeluje da se jos jednom preispitam o svojim motivima.