|
Ah, ćale moj.Šta da kažem.Mogao je bit puno gori,al realno mogao je bit i puno bolji.Sve ovisi kako čovjek gleda na to....da li mu je čaša polu puna ili polu prazna.
Da li mu bit zahvalan što me nije(previše) tukao,zlostavljao.Što mi je pružio relativno ugodan život.Ili mu prigovarat što je prilično zatucan i neambiciozan kao i njegov otac prije njega...što se nastanio u ovom selu,što nema veći krug poznanika i veza.Ponekad stvarno poželim da imam malo uspješnije,obrazovanije,roditelje iz grada. Koji su me mogli bolje usmjeravat dok sam bio dijete.Logično, tada bi mi bilo puno lakše u životu,imao bi više mogućnosti u životu.Iako moram priznat da ima ljudi iz puno gorih obitelji koji ostvaruju velike uspjehe u životu...sve zahvaljujući sebi.Ja nažalost to neću moći....svakako tu ima i moje krivice.
Al onda se sjetim kakvih sve očeva ima, pa budem zahvalan na svom ćaletu.
|