S postmodernističkog stanovišta sve ima smisla i ništa nema smisla.
Ja pak u sve ulazim površno, pa ću iskoristiti priliku za jedno pitanjce. Nekoć smo se očešali o Kena Wilbera, a u međuvremenu sam naletjela na onaj koncept prvog, drugog i trećeg lica, pa me je to podsjetilo na gornju trijadu drveta života - ima li smisla (
) povlačiti takve paralele?