Quote:
|
luca kaže:
eto me...
naslijedih ljubav od mame, ona doduse voli velike kamencuge. kad je bila trudna samnom, dovukla je pjesice sa Sljemena veliku zelenu kamencugu koja i danas stoji u njenom dnevnom boravku 
ona mi je kupila moj prvi fosil, moj prvi ametist, moj prvi malahit, naucila me kristalizirat moju prvu modru galicu i trazit lijepe silicije na moru 
u svakom gradu gdje imam vremena i mogucnosti, pogledam mineralosku zbirku. Peabody museum na Harvardu ima sasvim lijepu manju kolekciju, a preporucavam svakako i prekrasnu svucilisnu zbirku na Universite Paris 6 i 7 (tamo sam cesto visila).
moja najegzoticnija nabavka kamencuge je bilo kad sam otisla u rudnik u sjeveroistocnu njemacku po jedan pirit  ostale stvari sam kupila u ducanima i na izlozbama ili jednostavno skupila okolo. nisam mineralni snob, skupim lijepi oblutak s gradilista ili silicij na plazi s jednakim veseljem kao i neki skuplji komad 
btw, savjet vlasnicima silverita: drzte ga podalje od prozora ili vlage
edit: zaboravih prirodoslovni u londonu (iako u ducanu nije bas dobar izbor kamencica) |
Dok se još u skupljanje kamena još mogu ufurati, u promatranje istoga u muzejima, teško... Vjerojatno zato što mi je osnovni doživljaj kamena taktilni. Kamen doživljavam kao dio stijene, kao teksturu, izlet u element koji jedino mogu spoznati dodirom.
Znam da jednoć kupih alabaster u Egiptu koji bijaše lijep za opipat, neobično se presijavaše na svjetlosti i bješe pun neke fantastične mistike prostora koji nisu naši. Ali avaj taj kamen zaboravih i on nestaše, ko zna u kojoj ladici. Jedini kamen koji čuvam je kamen koji me skoro ubiše - komad fasade cibone koji otpade na mjesto gdje stajah nekoliko sekundi ranije.
Jedini kamen koji se sjećah da bijaše doživljaj opipat ga je komad mjeseca iz smitsonijana.
Zapravo nije mi uopće odbojna ideja držat na svojim policama komade kamenja na prikladnom postolju, ako ništa da ga mogu dodirnut i razmišljati o tome čega se on prethodno bijaše doticao.
Ako zanemarimo ovaj izlet u taktilnost, ja sam apsolutno vizualan tip kojeg zanimaju apsolutno vizualne stvari poput semafora i konstrastnih grafova na papiru.
Nego, endimion, si ti doli za božić?
.