Neptun
Quote:
Leela kaže:
Evo da se i o njemu nesto napise.
Ja ga bas ne kuzim...negdje ga spominju kao izvor inspiracije, negdje kao ono sto ne vidimo, negdje kao ono sto idealiziramo, negdje kao ono gdje se susrecemo sa bozanskim, nego kao izvor obmana...
|
Sve je to na neki nacin Neptun. Pokusala sam u nekoliko navrata, na nekoliko tema opisati Neptun i njegov znacaj, na sto se on odnosi:
A sto je Neptun? Neptun su nasi snovi, ideali, sve ono sto postoji, sto samo mi znamo i osjecamo da postoji, ali sto ne mozemo ni opipati, ni vidjet, ni pomirisati ni izreci, prenijeti u potpunosti nekome drugome.......ono sto nikada ne susrece stvarni materijalni svijet, uvijek ostaje nekako skriveno (zato je 12. polje kojim vlada Neptun polje skrivenih namjera i sl.).
Neptun su nase fanazije, nasa duhovnost, nesto mutno i nebulozno, nemoguce da podlegne definicijama jezika ili bilo kakvih objasnjenja. Cak i kada pokusamo iznijeti "to" u vanjski, stvarni svijet, nikada ne izlazi u potpunosti (najvise se priblizava kroz muziku). Djeluje nekako nepotpuno i besmisleno (jer jednostavno ne pripada toj realnosti) ili cak lazno. Stoga Neptun predstavlja iluzije. Jer onda kada ga pozelimo jasno izraziti i objelodaniti nailazimo na nemogucnost i razocarenje.
Rekla sam jednom i reci cu jos mnogo puta: Neptun nije nuzno iluzija. Ne znaci da nije stvaran ako ne postoji u "vanjskom" svijetu. U onom "unutarnjem" je itekako stvaran. I tamo nema potrebe za objasnjenjima. U svijetu snova.....on zapravo jeste taj svijet snova.
Neptun je prirodni vladar 12. kuce. On je sve samo ne agresivan. Simbolizira upravo one energije koje plove podrucjem 12. kuce. Zavrsetak, krajnji cilj, ultimativno (ra)stapanje, sklapanje ociju i utonuce u san. On je ona teznja u covjeku da dosegne to stanje neizrecivog blazenstva, sanjar koji sniva o rastocavanju u beskraju, jedinstvu s apsolutom. Brise sve granice, zaobljuje ostrine, osjeca najfinije vibracije, neuhvatljiv je umu i rijecima. Ne predstavlja niti nas um niti nase emocije, niti religiju niti filozofiju niti zivotnu mudrost. Predstavlja nase snove, istovremeno nestvarne i neupitne, nase sjecanje na ono prvotno stanje ciste svijesti. Gdje god da se Neptun nadje, on uvijek nadilazi realnost. On je nasa vjecna patnja, patnja materijalnog covjeka.
Vodila sam nedavno razgovor s jednom kolegicom Astrologicom
bas o Neptunu, i pritom je ona izjavila kako zapravo od njega nema nista. Nista konkretno. Upravo to i zelim reci. Neptun je uvijek unutar nas, nikada njegove manifestacije nema na konkretnoj razini. On je jedna drugacija realnost. Zato za njega i kazu da je iluzija, da donosi zanosenje, sanjarenje, obmanjivanje i razocaranje. Zasto razocaranje i iluziju? Zato sto su njegove dubine toliko dalekosezne da je razocaranje pri pokusaju ostvarivanja tih dubina u ovoj stvarnosti naprosto neizbjezno. Ili mozda....?
Mislim da oni s istaknutim Neptun jako jako vjeruju u taj "mozda".
Mozda se taj "mozda" ostvaruje kad se posteno zavaramo?
Meni je Neptun u konjunkciji s Mjesecom, u 7. polju natalne karte te u sekstilu s Plutonom i Venerom. Iznimno mi je drago da je bas tu gdje jeste, s Mjesecom u 7. polju, jer upravo ono sto simbolizira Neptun (a i Mjesec) jest ono sto ocekujem u partnerstvu, sto zelim da obiljezi onaj THE odnos. I ne odustajem ni pod koju cijenu, niti pristajem na ista manje od toga (Mjesec u Jarcu
), bez obzira na sve poraze, neuspjehe, razocarenja itd. Ipak, tu je i Pluton kao vladar mog Sunca koji je zasluzan za ono "sve ili nista" i ponovno ustajanje iz pepela kad su sve kule srusene. Uvjeravaju me mnogi (skoro svi koji me znaju
) da nikada necu pronaci taj ideal, ne u obicnom covjeku - smrtniku, ali ja to ne da ne zelim, nego ne mogu shvatiti. I nije mi zao, niti mi je tlaka. Ja imam svoje snove i oni su moje najvece blago.
(osim toga i Jupiter mi je istaknut)
Isto tako dozivljavam ljude prema osjecaju, prema tome kako ih na osjecajnom planu upijam, sto daju iz sebe kroz te nevidljive niti......i prema tome da li hvataju moje.
Volim biti okruzena ljudima koji imaju isto tako bogat unutarnji svijet, u kojima prepoznajem tako neku blagost i dubinu, emotivno darezljive, sto bi se reklo na jarcevskom jeziku.