[F. Chief]

Dragonfly kaže:

A ja sam ti objasnila zašto ne bi mogla s obzirom na trenutnu situaciju.
Duh zajedništva je nešto što se njeguje i uči od malih nogu.
Od roditelja.
I stavlja kolektiv iznad pojedinca.
Usađuje svjesnost o tomu da ni tebi ni meni ne može biti dobro dok ne bude dobro svima oko nas.
Uči te da daš drugom ako nema, a ti imaš.
Što te kod nas uče? Da si jadan ako nemaš
I da moraš biti super sposoban lovit u mutnom da to i dobiješ.

Ništa ti objasnio nisi, mene su upravo to učili od malih nogu, njih su učili njihovi djedovi, i ja učim svoju djecu, da smo mali, svi nas jebu i moramo biti složni.

Moje je mišljenje da riba smrdi od glave, a naša glava se zasmrdila skroz, i zato nema sloge i zajedništva...

Dragonfly kaže:

Što se tiče teme: ljudi se bacaju u izloge i režu staklom. Nije li to tragično?
Meni se zbog toga plače, a ne zbog Gotovine. Zbog onog dede koji se razrezao staklom ni zbog čega. Zbog iluzija i laži koje je sustavno dobivao od medija i vlasti.

Tragično je, da, ali možda taj deda danas ne bi bio s nama da nije bilo Gotovine i mnogih drugih, završio bi deda k'o i mnogi djedovi u Vukovaru, Srebrenici, Škabrnji, ne zaboravi to nikada...

Dragonfly kaže:

Zbog medija i vlasti koje su sustavno krile pravu istinu o ubojstvima koja su se dogodila nakon oslobodilačke akcije Oluja.
Da je duh zajedništva vladao tada Hrvatima, odmah nakon te hvalevrijedne akcije pohapsili bi pojedince koji su klali civile u zaostalim selima nakon što je teritorij bio oslobođen i osudili ih. Te time pokazali svima nama i svijetu da je oslobodilački rat za očuvanje i opstojnost državnih granica jedno, a ubijanje i etničko čišćenje nedužnih civila nešto sasvim drugo. I time otvorili put vlastitim primjerom da se pokrenu parnice i protiv onih s druge strane koji su to isto činili u još gorem i većem obimu.
Na prvi poziv i istragu o tome predočili bi ono što su imali. I možda dali šansu Gotovini i ostalima da Haaga nikada ne vide.

Eh, o tome bi se dalo raspravljati, pogotovo iz tople sobe, uz kavicu ili sokić, ispred ekrana. A rat, rat je rat, nema krivih i pravih, svi su krivi, kad ulaziš na neprijateljski teritorij, prvo pucaš pa onda pitaš, ko nije vidio ne može razumjeti...Proklet bio rat.

Dragonfly kaže:

A Hrvati plaču i misle da plaču zbog Gotovine. Duboko u sebi znaju da plaču jer su izigrani od vlastite ekipe. Po tko zna koji put. Samo si to ne smiju priznati. Pa upiru prstom u krivce izvana. Jer u trenutku kad si to priznaju, postoji opasnost da se masovno krenemo bacati i samoranjavati kroz staklene izloge.

Istina, točno si pogodio zbog čega plaču Hrvati...

Plaču i zbog izigranosti, plaču i zbog sebe, plaču zbog povijesti, plaču zbog mrtvih, plaču zbog toga što su ostali živi, plaču jer im se plače, tko zna zašto plaču...