|
Moja majka. Nikad se nisam pitao zašto je volim, ali jesam sad, i jedini odgovor koji mogu dati je taj da sam vjerojatno sigurniji da sam joj u rodu, nego s ocem.
Moja majka je uvijek htjela da ja imam sve. I igračke, i auto i stan, i ženu i ljubavnicu i sve što bi me usrećilo i sve što ona nikad nije imala. Jedini problem je bio taj što bi ona htjela useliti kod mene nakon što bih ja sve imao.
S obzirom na moje podijeljeno mišljenje o ženama, moram priznati da mi je cijela ta stvar sa majkom-ženom, pomalo apstraktna. Jednoj treba 20 godina da napravi muškarca od tebe, a drugoj par sekundi da od tebe napravi budaletinu. Nikako ne mogu to povezati u cjelinu.
I u najgorim trenutcima života moja majka je uvijek bila prisebna. I kad bi nas bilo četvero za stolom, a hrane samo za troje, ona bi izjavila da nije gladna. Nisam 100%, ali mislim da su sve majke takve.
Moja majka se uvijek povodila za logikom. Vlastitom. Zato što sam ja tako rekla, eto zašto! Znala je i što je osmoza jer bi mi uvijek govorila da zatvorim gubicu i jedem svoju večeru. Znala bi mi reći : Samo čekaj da dođem doma! tako da me naučila i iščekivanju. Uvijek bi znala reći da nije lako biti majka, i da jest, da bi to onda očevi radili.
Moram priznati da je tragedija žena ta što se na kraju sve pretvore u svoje majke, dok je tragedija muškaraca ta što im se to nikad ne dogodi.
|