Quote:
stagediver kaže:
Ne kužim: najprije imate o čemu pričati pa se oduševiš pa se u 90% slučajeva pokaže da mu je maksimalni domet priča o sinoćnjem izlasku ili utakmici? Pa o čemu ste onda pričali u vrijeme dok si se oduševljavala?
Što se tiče kraja gornjeg citata, to je valjda klasika jer ničiji ego ne podnosi odbacivanje. Kad još malo sazriješ, onda više nećeš biti toliko oštra u ocjenama ("bijedan") jer će ti biti jasnije da je riječ o prilično uvriježenoj ljudskoj reakciji na odbijanje (i da se nitko ne uspije baš uvijek iskontolirati i okrenuti na peti kad dođe čas za to).
|
Napisala sam da se u 90% slučajeva javljaju znatne razlike u stavovima. Primjerice, meni je obitelj uvijek prioritet, a on mi kaže da svog brata (bez posebnog razloga, dakle, nije bilo nikakve svađe) nije vidio već 2 godine iako žive skoro na pješačkoj udaljenosti. Nemamo iste vrijednosti. Ovo je samo jedan primjer tih razlika koje se često javljaju. Nikako se ne radi u 90% slučajeva o dečkima kojima je domet razgovora sinoćnja utakmica. Iako se naravno nađe i takvih. To su uglavnom oni koji te privuku fizičkim izgledom, zadrže time što se čine snažni i čine da se osjećaš posebno jer vjerojatno imaju puno iskustva. Ubrzo kada počneš pokretati neke konkretnije teme u razgovoru pokaže se da su prilično prazni po tom pitanju.
Da, imaš pravo kaj se drugog dijela tiče. Krivu riječ sam upotrijebila. Kažem, ja ih u tom neposrednom trenutku tako doživljavam kao posljedicu razočaranja. Na kraju se često uopće ne radi o lošim ljudima i kao što sam rekla, često mi ostaju prijatelji. Svakako ne ostaju u mojim očima ''bijedni''. Žao mi je što upravo nezainteresiranost i hladnoća privlače. To često vrijedi i za mene, ali ne sviđa mi se to.