|
Živimo u vrijeme kada se u zapadnome svijetu velikom brzinom događaju drastične promjene s nesagledivim posljedicama za cijeli svijet. Brzina promjena je sve veća, nipošto nije stalna, pa bi se, Preradovićeva formulacija (navodno Heraklitove) misli o prolaznosti svega, Stalna na tom svijetu samo mijena jest, mogla aktualizirati kao Sve brža na tom svijetu mijena jest.
Razvoj moderne znanosti, začete u kasnoj renesansi, razbuktao se u razdoblju prosvjetiteljstva, omogućivši industrijsku revoluciju koja je sredinom osamnaestog stoljeća doslovce napredovala punom parom.
Masovna industrijska proizvodnja stubokom je preobrazila društva koja su je iskusila. Razvoj metalurgije i strojne obrade omogućio je i izradu oružja dotada neslućene ubojitosti te time utro put svjetskim ratovima. Tehnički napredak na neki je način išao ispred znanosti, neprestano pred nju postavljajući izazove, što je bio jedan od glavnih razloga erupcije znanstvenih otkrića tijekom devetnaestog stoljeća.
Koncem tog istog stoljeća Darvinizam je nažalost izazvao nastanak eugenike, neljudskog rasističkog pogleda na nastanak i budućnost civilizacije. Ubrzo prihvaćena svugdje u onodobnom Zapadnome svijetu, zatrovala je mnoge intelektualne krugove, omogućivši nesmetani razvoj zločinačkih ideologija. Nakon Drugoga svjetskoga rata i strašnih njemačkih zlodjela, Saveznici su shvatili da je pravi čas da se odreknu eugenike i cijeli taj sramotni rasistički svjetonazor prikažu kao poglavito nacističku opačinu.
Izum mikroprocesora u zadnjih je četrdesetak godina potpuno izmijenio svakodnevicu razvijenoga svijeta. Omogućio je posvemašnju informatizaciju društva koja je prispodobiva Pandorinoj kutiji. Početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća potrošačka elektronika započela je svoj pohod s kalkulatorima i ručnim satovima, osamdesetih su nastupila stolna računala, a dvadeset i prvo stoljeće donijelo je, na valu interneta, prijenosnike, pametne mobitele i tablete. Ti su uređaji potpuno zavladali životima većine ljudi razvijenoga i polurazvijenoga svijeta.
Danas, sedamdeset godina nakon propasti eugenike, ponovo se obezvrjeđuje ljudski život, svakodnevnim medijskim bombardiranjem tvrdnjama o prenapućenosti svijeta, do te mjere da se u bogatom svijetu svako novorođeno dijete iz "trećega svijeta" vjerojatno percipira kao prijetnja opstojnosti ljudske vrste ili barem ozonskog omotača. Dade se naslutiti da se kolektivna savijest polako priprema za neke nove kriterije ljudskosti...
|