Pogledaj jedan post
Old 01.03.2007., 12:59   #3
Jednom je junior gadno nesto udesio, tata i ja smo slom zivaca skoro dobili....vikali smo na njega, objasnjavali, tata je bio malo i verbalno pregrub, junior se branio kako je znao i na kraju otisao pokunjen i jadan u svoju sobu!

Pa ja za njim.
Pa sam ga zagrlila i rekla: Nikada nemoj sumnjati u tatinu i moju ljubav, mi te obozavamo, volimo do neba! Ali da si za*rao, jesi brate do neba i vise!
I za to bih te mogla zagutiti. Ali Ljubav nije sporna!

Pa mi je odgovorio da on to zna!
Eto, ja mislim da je to bit svega.
Znati izreci, pa ako treba i direktnim rjecima tu svoju ljubav jer oni ne citaju izmedju redova....a kamoli da pocinju cijeniti ono sto se za njih ucini.
Ni u snu.
Jer oni misle da je to normalno jer tata ili mama tako cine!
Ako drugi to isto ne dobiju, mi smo samo za nijansu bolji od drugih jer drugi nisu bas 100% normalni...po njihovom vidjenju.
Dakle na kraju, mi to radimo jer je to normalno. Tocka. U njihovoj glavi.
__________________
i uvijek su mi moja prava na prvom mjestu. jer su ona temelj za nasa.
oona is offline