|
mentalni stampedo
Registracija: Jun 2003.
Lokacija: skoro, pa ispod duge...
Postova: 4,125
|
Ovo mene podsjeca na onu pricu o djetetu vrticke dobi koji dodje doma psovajuci na sav glas, roditeljima koji se psovke gnusaju!
Ili slucaj moje prijateljice, samohrane majke dviju vec velikih djevojcica - djevojki.
Nedugo je dobila stalni radni odnos nakon 13 godina potucavanja po razlicitim nepodobnim radnim sredinama, presretna do neba, radi puno i ne kuka previse....sjecam je se kada je polumrtva dolazila na posao samo da bi i opstala i ostala.
I sada njena starija kcerka nije uspjela upisati nastavak skolovanja koje je zeljela, pa je otisla raditi.
Majka se i za to jako potrudila, mala je dobila trajni radni odnos.
I nakon tjedan dana zovu majku na posao da pitaju kako je kcerka, sto je s njom!
Ukratko, mala nije tjedan dana dosla na posao, ostajala je kod kuce!
Uredno bi izlazila iz stana pred majcin dolazak sa posla, imititrajuci normalni radni tjedan!
I pita prijateljica mene: pa tko ju je to naucio, pa cijeli zivot gleda mene kako se trudim dobiti ovaj posao, koliko radim, kako bolesna "plazim" na posao, pa otkuda joj to? Pa nisam je ja to ucila!
I sto joj odgovoriti?
Obranila sam se genetskim kodom!
Ispravno ili ne, drugacije je nisam znala utjesiti....
__________________
i uvijek su mi moja prava na prvom mjestu. jer su ona temelj za nasa.
|