[zebu]

o (ne)ljudima

Izostali prosvjedi


Da su srpske vlasti bile u dosluhu s pociniteljima govori podosta cinjenica. Prva je svakako ta da su zlocini nad islamskim bogomoljama izvrseni u vrijeme policijskog sata, za vrijeme kog su se mogle kretati samo policijsko- vojnicke patrole kojima je bila duznost nadzirati gradsko podrucje, pa ipak nisu zamijetili kamione koji su bili bucni i koji su odvozili dragocjenisoti iz banjaluckih dzamija, a dovozili stotine kilograma eksploziva. I druga, niti jedan od rusitelja dzamija nije nikada uhicen, a kamoli da je bio progonjen. Ali se je uvelike veselilo na uporistima ekstremista cim je - odjekom detonacija, plamenim signalom ili telefonskom dojavom, stigla vijest o unistavanju nove dzamije. Osim toga jako je zanimljivo da ni predsjednik banjalucke opcine, mr. Predrag Radic, nije izjavio banjaluckom muftiji svoju zalost zbog rusenja Ferhadije, niti je, i kraj brojnih zlocina nad bogomoljama i ljudima u opcini, iako su se svakodnevno dogadjali, nije podnio ostavku u znak neslaganja sa zlocinackom politikom koja je bila uperena protiv nesrpskog pucanstva. Medjutim, Predrag Radic je bio vrlo bucan i cak je sazvao konferenciju za novinstvo, jer mu se nije dopalo sto je Louis Gentile, rukovoditelj banjaluckog odjela UNHCR-a usudio se odvesti dvojicu svojih suradnika iz prostorija banjalucke policije, koje su priveli jer su fotografirali rusevne ostatke netom minirane Sahat-kule (prve javne ure u Bosni i Hercegovini), te turbeta u dvoristu i groblju Ferhadije, te sto je na Hrvatskoj televiziji govorio o novom zlocinu rusenja i privodjenju njegovih suradnika. No, banjalucki gradonacelnik nije bio tih i miran samo pri rusenju dzamija i muslimanskih sakralnih objekata.

Glas prosvjeda nije podigao ni prilikom rusenja bilo kojeg katolickog vjerskog objekta. Cak ni prilikom svibanjskih dogadjaja 1995., kada su do temelja sruseni samostan i crkva na Petricevcu, objekat izuzetne vrijednosti po katolicku crkvu i hrvatski narod. Nije to ucinio ni zbog po svireposti necuvenog usmrcenja zupnika i casne sestre u Presnacama, koje su se dogodilo koji dan poslije rusenja petricevackog samostana. Zbog toga je banjaluckom predsjedniku opcine banjalucki biskup dr Franjo Komarica, taj neustrasivi borac za zastitu ljudskih prava i nepokolebljivi propagator suzivota i prastanja u nezaboravu, zbog spomenutih napadaja priopcio i ovo: “to pokazuje da Vi osobno, kao gradonacelnik, a i sve druge institucije vlasti, ne drzite kontrolu u svojim rukama, unatoc Vasim nedavnim izjavama i tvrdnjama”, da bi, pri kraju pisma, iskazao svoje puno nezadovoljstvo rijecima: “Kao najodgovornijoj osobi u nasoj banjaluckoj opcini - ja Vam i ovaj put (koji li je to samo po redu?!) moram izraziti - u ime svih pripadnika Katolicke crkve u nasoj opcini - najenergicniji prosvjed - ne samo radi ove najnovije strahovite mrlje etnocida i kulturocida nego i zatiranja Katolicke crkve u njenim temeljima, kako osobama, svecenicima, redovnicima i redovnicama, tako i institucijama, crkvama i samostanima