Quote:
old-soul80 kaže:
Ja svoje djetinjstvo ne doživljavam nečim posebno pozitivnim. U stvari bio sam puno depresivniji negoli sam zadnjih 10 do 20 godina recimo.
To je sve relativno. Djeca se često vode čoporativnim mentalitetom kao i neki odrasli ljudi. To nije čistoća, već instinkt.
Da, neki nauče prikrivati svoja sranja, no neki i postanu zreliji i uče kako o sebi, tako i o drugima s odrastanjem.
Da je čovjek svoj kako govoriš, društvo bi još bolje funkcioniralo. Ideja da su baš svi prikriveni smradovi nije istina jer tek ovaj sistem dopušta ljudima da budu smradovi. Mnogim ljudima odnekuda ideja da se svi rađaju valjda zli, a religije i sustavi ih drže zauzdanima. To je bullshit.
|
Malo si kontradiktoran. Rekla bih, mi smo sve to - i dobrice i zlice i vukovi i janjci i bića čopora kad smo u čoporu i individue izvan čopora, ima nas s razvijenom i zakržljalom sviješću i savješću.
To sve jest ljudska priroda - i instinkt i nadsvijest i svijest i idsko i idiotsko, ktonsko i apolonsko, niže i više ja.
Nisam rekla da su svi ljudi vukovi, ali pitanje je kako bi reagirali u okolnostima samoodržanja kad bi bili stavljeni pred pitanje ili ja ili drugi. Meni je općenito infantilan taj koncept u kojem se raspravlja kakva je ljudska priroda, je li dobra ili zla, kao da nam to nije evidentno.
Kako to da si bio depresivan kao dijete?
Imaš li uvid u razloge i okolnosti ili pamtiš taj osjećaj depresivnosti?