|
Kako dalje?!
Jako cesto razmisljam o smrti kao jedinom izlazu iz moje situacije. Oduvijek sam bila nepopravljivi optimista, sve do u nekoliko godina unatrag. Cini mi se da mi je dosta svega i da je vrijeme jednostavno otici, medjutim, kukavica sam i ne mogu se dovesti do toga da to sama napravim. Evo i sad kad ovo pisem, osjecam ogromni kamen kaoji mi pritisce grudi i grlo, gusi me.... Zivim zivot onako kako ne zelim, a nemam snage da promijenim bilo sto jer ne zelim povrijediti ljude oko mene.
Svaki savjet je dobrodosao!
|