|
evo jedan tekst....ulomak iz knjige... jedna forumašica ga je pisala... ja sam ga stotinu puta pročitala....i kad sam najtužnija digne me....
......Nema recepta.Nema čarobne formule,određene količine suza koju ćete proliti,riječi i uspomene koje ćete izgovoriti a onda će vam odjednom biti lakše,sa srca će vam pasti kamen i vi ćete eto nekako krenuti dalje rukovodeći se onom starom "što te ne ubije to te ojača".
Nema tih misa koje ćete platiti,molitva koje ćete izgovoriti,svijeća što ćete upaliti i cvijeća koje ćete kupiti što će vam pomoći da ju naprosto pustite.
Pa što nam onda ostaje?Vrlo jednostavno-ostaje ljubav.
Kad se skinu svi površinski slojevi vaše boli i kad prođe vrijeme i vi za to budete spremni,ostaje samo čista i ogoljena nepatvorena LJUBAV.
Možda je bolji izraz energija ljubavi koju ne možete pokopati ili spaliti zajedno s tijelom jer je osjećate zauvijek.Vidjet ćete,osjećati ćete je i za pet,i za deset i dvadeset godina jer ona ne poštuje vremenske granice ljudi.Ako ste vjernici i ako niste,sve se svodi na isto-vi ste je voljeli i nje više nema.Sad ste već u stanju s ljubavlju i osmijehom stvarati u glavi slike vaših zajedničkih trenutaka a da se ne osjećate tužni već sretni što ste ju imali.
I ponekad,ali samo ponekad,kad ostanete sami i zaklopite oči,osjetit ćete da je voljena osoba gotovo fizički pored vas,nevidljivom rukom briše vam suze i govori:Uvijek ću biti tu jer te volim!
|