Ajde malo i o lijepim stranama ratnih strahota. 1993. bio sam u Zadru, držali smo položaje u Kašiću. Stacionirani smo bili u Zadru u jednom hotelu. Onih nekoliko dana odmora između smjena u Kašiću, provodili smo u lokalnom kafiću u sklopu hotelskog kompleksa. Tamo sam upoznao neke drage ljude.
Danas mi je zazvonio mobitel. Nepoznat broj. Javim se. Jel to taj i taj i poznajem li tu i tu osobu iz Zadra. Da, rekoh, kako ne. - Pa to sam ja. Eheeejjj. Ta je osoba na proputovanju kroz Osijek i sjetila me se. Iskopala broj i nazvala da se javi i da se vidimo.
Da, pored svega što sam prošao, ostalo je i lijepih uspomena i dragih ljudi koje sam upoznao širom Hrvatske. Ma, kad te se netko ovako sjeti, nakon toliko godina, onda znaš da ništa nije bilo uzalud. I da je vrijedilo svaku kap krvi i znoja.
Ovim povodom, pozdrav svim Zadranima. Bili su nas lijepo primili.
