Quote:
maher18 kaže:
susjeda, puna prerano urezanih bora. debeljuškasta, blijedog lica od umora. prati unučicu koja se veselo igra u parku. nemate pojma koliko je ta žena lijepa! i onda se pitam je li me obasjala njena objektivna "ljepota", ili je ljepota sam moj doživljaj nečijeg smijeha, svjetlucanja u očima, osmjeha, radosti. je li me taj prizor samo potaknuo da malo dublje zaronim u samu sebe, onako kako inače osjećam i doživljavam takav prizor?
|
Naravno. U biti ne želim biti dosadan s onim wabi-sabi teorijama, jer to je samo nametanje još jedne estetike, nego želim reći da je lijepo ono što je u skladu samo sa sobom, ali jedino ako je i doživljeno takvim u oku promatrača, dakle kroz opći sklad i povezanost promatrača i promatranoga u kojem se brišu granice između njih. Recimo, mi promatramo nečiju ljepotu, ali i ta ljepota promatra nas, samo nesvjesno... jer svaki čovjek ima i duhovno oko koje stalno promatra cijeli svemir i u kontaktu je s njim, samo što toga nije svjestan. Ono što našoj svjesnoj percepciji izgleda kao 'nesavršeno', a ipak lijepo, ustvari je upravo savršeno, samo na onoj univerzalnoj nesvjesnoj, neosviještenoj razini našeg duhovnog oka. A ljepota je u
duhovnom oku promatrača.