Lijepo je ono iracionalno i dinamicno sto nam stalno izmice, stoga se ne moze ni uhvatiti simbolickim. Kada postane staticno i umre u simbolickom, tada prestaje biti lijepo pa moze biti tek atraktivno, kao sto moze biti atraktivna i jezicna gimnastika u simbolickom, ali ne moze imati dubinu remek-djela. Dakle, lijepo je u stalnoj epifaniji, produbljivanju, pa tako postoje i osobe kojih se jednostavno ne mozemo nagledati, a da uopce ne posjeduju ljepotu u simbolickom smislu (ponekad ih nazivamo i 'muze'
).