prije sto godina
su nas frendovi pozvali da kumujemo bebi što smo mi naravno prihvatili
I odem ja prema uputi te majke u crkvu gdje smo vjenčani da uzmem potvrdu kako to zaista i jesmo. Pita me svečenik šta će mi, ja kažem kako kumujemo a on meni : ne može!!! Muž nema jedan sakrament, krizmu mislim, nisam sigurna. I ne da i ne da i ne da! Điizs.
I niš, ode majka te bebe kod svečenika koji će krstit bebu i kaže kako ovaj ne da potvrdu a da ona neće nikog nego nas i kako smo vjenčani i kako se volimo i kuvam svaki dan i to
i ovaj kaže da nema beda. Eto.
Kuma moje druge bebe ima sakramente al je rastavljena, nitko je nije pitao nit smo mi rekli a njezin novi dečko je cijelo vrijeme stajao kraj nje i on je ustvari moralni kum
, ni njega nitko niš nije pitao.